1Elihu nastavi svoju besjedu i ree: 2"Zar ti misli da pravo svoje brani, da pravednost pred Bogom dokazuje, 3kada mu kae: 'to ti je to vano, i ako grijeim, to ti inim time?' 4Na sve to ja u odgovorit' tebi i prijateljima tvojim ujedno. 5Po nebu se obazri i promatraj! Gledaj oblake: od tebe su vii! 6Ako grijei, to si mu uradio, prijestupom svojim to si mu zadao? 7Ako si prav, to si dodao njemu i to iz ruke tvoje on dobiva? 8Opakost tvoja tebi sline pogaa i pravda tvoja ovjeku koristi. 9Ali kad ispod tekog stenju jarma, kad vapiju na nasilje monika, 10nitko ne kae: 'Gdje je Bog, moj tvorac, koji no pjesmom veselom ispunja, 11umnijim nas od zvijeri zemskih ini i mudrijima od ptica nebeskih?' 12Tad vapiju, al' on ne odgovara poradi oholosti zlikovaca. 13Ali kako je isprazno tvrditi da Bog njihove ne uje vapaje, da pogled na njih ne svraa Svesilni! 14A kamoli tek kada ti govori: 'On ne vidi mene, parnica moja pred njime stoji, a ja na nj jo ekam.' 15Ili: 'Njegova srdba ne kanjava, nimalo on za prijestupe ne mari.' 16Isprazno tada otvara Job usta i besjede gomila nerazumne."