1Elihu nastavi i ree: 2"Strpi se malo, pa u te pouit', jer jo nisam sve rekao za Boga. 3Izdaleka u svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam. 4Zaista, za la ne znaju mi rijei, uza te je ovjek znanjem savren. 5Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega. 6Opakome on ivjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja. 7S pravednika on oiju ne skida, na prijestolje ih die uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvieni. 8Ako su negvam' oni okovani i uetima nevolje sputani, 9djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti. 10Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane. 11Posluaju li te mu se pokore, dani im zavravaju u srei, u uicima godine njihove. 12Ne sluaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajui kako. 13A srca opaka mrnju njeguju, ne itu pomo kad ih on okuje; 14u cvatu svoga djeatva umiru i venu poput hramskih milosnika. 15Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesrei otvara mu oi: 16izbavit e te iz drijela tjeskobe k prostranstvima bezgraninim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga. 17Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti, 18nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari. 19Nek' ti je gavan k'o ovjek bez zlata, a ovjek jake ruke poput slaba. 20Ne goni one koji su ti tui da rodbinu na njino mjesto stavi. 21Pazi se da u nepravdu ne skrene, jer zbog nje snae tebe iskuenje. 22Gle, uzvien je Bog u svojoj snazi! Zar uitelja ima poput njega? 23Tko je njemu put njegov odredio? Tko e mu rei: 'Radio si krivo'? 24Spomeni se veliati mu djelo to ga pjesmama ljudi opjevae. 25S udivljenjem svijet itav ga promatra, divi se ovjek, pa ma izdaleka. 26Vei je Bog no to pojmit' moemo, nedokuiv je broj ljeta njegovih! 27U visini on skuplja kapi vode te dad u paru i maglu pretvara. 28Pljuskovi tada pljute iz oblaka, po mnotvu ljudskom dade obilato. 29Tko li e shvatit' irenje oblaka, tutnjavu stranu njegovih atora? 30Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva. 31Pomou njih on podie narode, u izobilju hranom ih dariva. 32On munju dri objema rukama i kazuje joj kamo e zgoditi. 33Glasom gromovnim sebe navjeuje, stie s gnjevom da zgromi opainu.