1Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i ree: 2"Tko je taj koji rijeima bezumnim zamrauje boanski promisao? 3Bokove svoje opai k'o junak: ja u te pitat', a ti me poui. 4Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno. 5Zna li tko joj je mjere odredio i nad njom ue mjerniko napeo? 6Na emu joj poivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni 7dok su klicale zvijezde jutarnje i Boji uzvikivali dvorjani? 8Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majina; 9kad ga oblakom k'o haljom odjenuh i k'o pelenam' ovih maglom gustom; 10kad sam njegovu odredio meu, vrata stavio sa prijevornicama? 11Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek' se lomi ponos tvog valovlja! 12Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno, 13da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezbonike strese; 14da je pretvori u glinu peatnu i oboji je k'o kakvu haljinu. 15Ona uzima svjetlost zlikovcima i pesnicu im lomi uzdignutu. 16Zar si ti prodro do izvora morskih, po dnu bezdana zar si kad hodio? 17Zar su ti vrata smrti pokazali; vidje li dveri kraja mrtvih sjena? 18Zar si prostranstvo zemlje uoio? Govori, ako ti je znano sve to. 19Koji putovi u dom svjetla vode, na kojem mjestu prebivaju tmine, 20da ih odvede u njine krajeve, da im put k stanu njihovu pokae? 21Ti znade to, ta davno ti se rodi, tvojih dana broj veoma je velik! 22Zar si stigao do riznica snijega i zar si tue spremita vidio 23to ih priuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata? 24Kojim li se putem dijeli munja kada iskre po svoj zemlji prosipa? 25Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokrio pute grmljavini 26da bi dadjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje ive due nema, 27da bi neplodnu napojio pusto, da bi u stepi trava izniknula? 28Ima li kia svoga roditelja? Tko je taj koji kapi rose raa? 29Iz ijeg li mraz izlazi krila, tko slanu stvara to s nebesa pada? 30Kako vrsnu vode poput kamena i led se hvata povrja bezdana? 31Moe li lancem vezati Vlaie i razdrijeiti spone Orionu, 32u pravo vrijeme izvesti Danicu, vodit' Medvjeda s njegovim mladima? 33Zar poznaje ti zakone nebeske pa da njima mo na zemlji dodijeli? 34Zar doviknuti moe oblacima pa da pljuskovi tebe posluaju? 35Zar na zapovijed tvoju munje lijeu i tebi zar se odazivlju: 'Evo nas'? 36Tko je mudrost darovao ibisu, tko li je pamet ulio u pijetla? 37Tko to mudro prebrojava oblake i tko nebeske izlijeva mjehove 38dok se zemlja u tijesto ne zgusne i dok se grude njezine ne slijepe? 39Zar e ti plijen uloviti lavici ili e glad utait' laviima 40na leglu svojem dok gladni ekaju i vrebaju na rtvu iz zaklona? 41Tko hranu gavranovima pribavlja kad Bogu ptii njegovi cijuu i naokolo oblijeu bez hrane?