1Zna li kako se legu divokoze? Vidje li kako se mlade koute? 2Izbroji li koliko nose mjeseci, zna li u koje doba se omlade? 3Sagnuvi se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odlau, 4a kad im porod ojaa, poraste, ostave ga i ne vraaju mu se. 5Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave? 6U zaviaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje ivuje. 7Buci gradova on se podruguje i ne slua gonievih povika. 8Luta brdima, svojim panjacima, u potrazi za zeleni svakakvom. 9Moe li slugom uinit' bivola, zadrat' ga no jednu za jaslama? 10Moe li njega za brazdu prikovat' da ralo vue po docima tvojim? 11Moe li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit' mu teak svoj posao? 12Misli li tebi da e se vratiti i na gumno ti dotjerati ito? 13Krilima svojim noj trepe radosno, iako krila oskudnih i perja. 14On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije, 15ne mare' to ih zgazit' moe noga ili nekakva divlja zvijer zgnjeiti. 16S nojiima k'o s tuima postupa; to mu je trud zaludu, on ne mari. 17Jer Bog je njega liio pameti, nije mu dao nikakva razbora. 18Ali kada na let krila rairi, tada se ruga konju i konjaniku. 19Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio? 20Zar ti ini da skae k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem? 21Kopitom zemlju veselo raskapa, neustraivo srlja na oruje. 22Strahu se ruga, nieg se ne boji, ni pred maem uzmaknuti nee. 23Na sapima mu zvekee tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica. 24Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko e ga zadrat': 25na svaki zvuk roga on zare: Ha! Izdaleka on ljuti boj ve njui, viku bojnu i pokli vojskovoa. 26Zar po promislu tvojem lijee soko i prema jugu krila svoja iri? 27Zar se na nalog tvoj die orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? 28Na litici on stanuje i noi, na grebenima vrleti visokih. 29Odatle na plijen netremice vreba, oi njegove vide nadaleko. 30Krvlju se hrane njegovi orlii; gdje je ubijenih, tamo je i on."