1Ded zazivlji! Zar e ti se tko odazvat'? Kojem li se svecu misli sad obratit'? 2Doista, budalu njegov bijes ubija, luaka e sasvim skonat ljubomora. 3Bezumnika vidjeh kako korijen puta, al' prokletstvo skoro na kuu mu pade. 4Njegovi su sinci daleko od spasa, njih nezatiene na Vratima tlae. 5Ljetinu njihovu pojedoe gladni, sam Bog ju je njima oteo iz usta, a edni hlepe za njihovim dobrima. 6Ne, opaina ne izbija iz zemlje, nit' nevolja iz tla moe nii sama, 7nego ovjek raa muku i nevolju kao to let orlov tei u visinu. 8Al' ja bih se ipak Bogu utekao i pred njime stvar bih svoju razloio. 9Nedokuiva on djela silna stvori, udesa koja se izbrojit' ne mogu. 10On kiom rosi po svem licu zemljinu i vodu alje da nam polja natapa. 11Da bi poniene visoko digao, da bi ojaene sreom obdario, 12redom rui ono to lukavci smisle, to god zapoeli, on im izjalovi. 13On hvata mudre u njihovu lukavstvu, naume spletkara obraa u nita. 14Posred bijela dana zapadnu u tamu, pipaju u podne kao usred noi. 15On iz njinih ralja izbavlja jadnika, iz silnikih ruku die siromaha. 16Tako se pokae nada nevoljniku, i nepravda mora zatvoriti usta. 17Da, blago ovjeku koga Bog odbaci! Stoga ti ne prezri karanje Svesilnog! 18On ranjava, ali i ranu povija, udara i svojom zacjeljuje rukom. 19Iz est e nevolja tebe izbaviti, ni u sedmoj zlo te dotaknuti nee. 20U gladi, od smrti on e te spasiti, a u ratu, otru e te otet mau. 21Biu zla jezika uklonit e tebe, ispred otimaa bez straha e biti. 22Sui i studeni ti e se smijati i od divljih zvijeri strahovati nee. 23Sklopit' ti e savez s kamenjem na njivi, zvjerad divlja s tobom u miru e biti. 24U atoru svome mir e uivati, dom svoj kad pohodi netaknut e stajat. 25Koljeno e svoje gledat' gdje se mnoi i potomstvo gdje ti kao trava raste. 26U grob ti e lei kada bude zreo, kao to se ito snosi kad dozori. 27Sve motrismo ovo: istina je iva! zato sve za dobro svoje ti posluaj."