1Bildan iz uaha progovori tad i ree: 2"Dokad e jote govoriti tako, dokle e ti rije kao vihor biti? 3Ta zar moe Bog pravo pogaziti, moe li pravdu izvrnut' Svesilni? 4Ako mu djeca tvoja sagrijeie, preda ih zato bezakonju njinu. 5Al' ako Boga potrai iskreno i od Svesilnog milost ti izmoli; 6ako li bude ist i neporoan, odsad e svagda on nad tobom bdjeti i obnovit e kuu pravedniku. 7Bit e malena tvoja srea prola prema buduoj to te oekuje. 8No pitaj samo prole narataje, na mudrost prea njihovih pripazi. 9Od juer mi smo i nita ne znamo, poput sjene su na zemlji nam dani. 10Oni e te pouit' i rei ti, iz srca e svog izvui besjede: 11'Izvan movare zar e rogoz nii? Zar e bez vode trstika narasti? 12Zeleni se sva, al' i nekoena usahne prije svake druge trave. 13To je kob svakog tko Boga zaboravi; tako propada nada bezbonika: 14Nit je tanana njegovo uzdanje, a ufanje mu kua paukova. 15Nasloni li se, ona mu se ljulja, prihvati li se, ona mu se rui. 16Zeleni se i sav na suncu buja, vrt su mu cio mladice prerasle. 17Svojim korijenjem kr je isprepleo te ivot crpe iz iva kamena. 18A kad ga s mjesta njegova istrgnu, ono ga nijee: 'Nikada te ne vidjeh!' 19I evo gdje na putu sada trune dok drugo bilje ve nie iz zemlje. 20Ne, Bog nee odbacit' neporone, niti e rukom poduprijet' opake. 21Smijeh e ti opet ispuniti usta, s usana e odjeknuti klicanje. 22Dumane e ti odjenut' sramota i atora e nestat' zlikovakog.'"