1Job progovori i ree: 2"Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom ovjek ima pravo? 3Ako bi se tkogod htio preti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuu. 4Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekanjeno opro? 5On brda premjeta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokree. 6Pokree on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove. 7Kad zaprijeti suncu, ono se ne raa, on peatom svojim i zvijezde peati. 8Jedini on je nebesa razapeo i puinom morskom samo on hodao. 9Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlaie i zvijeza na junome nebu. 10Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih udesa koja se izbrojit' ne mogu. 11Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opaam. 12Ugrabi li to, tko e mu to prijeit, i tko ga pitat smije: 'to si uinio?' 13Bog silni srdbu svoju ne opoziva: pred njim poniu saveznici Rahaba. 14Pa kako onda da njemu odgovorim, koju rije da protiv njega izaberem? 15I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio. 16A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj slua. 17Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnoava. 18Ni asa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorinom napaja! 19Ako je na snagu - ta on je najjai! Ako je na pravdu - tko e njega na sud? 20Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila. 21A jesam li nevin? Ni sam ne znam vie, moj je ivot meni sasvim omrzao! 22Jer, to je svejedno; i zato ja kaem: nevina i grenika on dokonava. 23I bi smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih. 24U zemlji predanoj u ake zlikovaca, on oi sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda? 25Od skorotee su bri moji dani, bjee daleko, nigdje dobra ne vide.' 26K'o amci od rogoza hitro promiu, k'o orao na plijen kada se zaleti. 27Kaem li: zaboravit u jadikovku, razvedrit u lice i veseo biti, 28od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne dri nevinim. 29Ako li sam grean, ta emu onda da zalud muim sebe. 30Kad bih i snijenicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio, 31u veu bi me neist opet gurnuo, i moje bi me se gnuale haljine! 32Nije ovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parniiti. 33Niti kakva suca ima meu nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu, 34da ibu njegovu od mene odmakne, da uas njegov mene vie ne plai! 35Govorit u ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim oima!