1Trubite u trubu na Sionu! Diite uzbunu na svetoj mi gori! Neka svi stanovnici zemlje dru, jer dolazi Jahvin dan. Da, on je blizu. 2Dan pun mraka i tmine, dan oblaan i crn. K'o zora po gorama se prostire narod jak i mnogobrojan, kakva ne bje nikad prije, niti e ga igda biti do vremena najdaljih. 3Pred njim oganj prodire, za njim plamen guta. Zemlja je k'o vrt rajski pred njim, a za njim pustinja tuna. Nita mu ne umie. 4Nalik su na konje, jure poput konjanika. 5Bue kao bojna kola, po gorskim vrhuncima skau, pucketaju k'o plamen ognjeni kad strnjiku prodire, kao vojska jaka u bojnome redu. 6Pred njima narodi dru i svako lice problijedi. 7Skau k'o junaci, k'o ratnici se na zidove penju. Svaki ide pravo naprijed, ne odstupa od svog puta. 8Ne tiskaju jedan drugog, ve svak' ide svojom stazom. Padaju od strijela ne kidaju' redova. 9Na grad navaljuju, na zidine skau, penju se na kue i kroz okna ulaze poput lupea. 10Pred njima se zemlja trese, nebo podrhtava, sunce, mjesec mraju, zvijezdama se trne sjaj. 11I Jahve glas svoj alje pred vojsku svoju. I odista, tabor mu je silno velik, zapovijedi njegove moan izvritelj. Da, velik je Jahvin dan i vrlo straan. Tko e ga podnijeti? 12"Al' i sada - rije je Jahvina - vratite se k meni svim srcem svojim poste', plau' i kukaju'." 13Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je njenost sama i milosre, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom raali. 14Tko zna nee li se opet raaliti, nee li blagoslov ostaviti za sobom! Prinose i ljevanice Jahvi, Bogu naemu! 15Trubite u trubu na Sionu! Sveti post naredite, oglasite zbor sveani, 16narod saberite, posvetite zbor. Saberite starce, sakupite djecu, ak i neja na prsima. Neka enik izie iz svadbene sobe a nevjesta iz odaje. 17Izmeu trijema i rtvenika neka tue sveenici, sluge Jahvine. Neka mole: "Smiluj se, Jahve, svojem narodu! Ne prepusti batine svoje sramoti, poruzi naroda. Zato da se kae meu narodima: Gdje im je Bog?" 18Tad Jahve, ljubomoran na zemlju svoju, smilova se svom narodu. 19Odgovori Jahve svojem narodu: "aljem vam, evo, ita, vina i ulja da se njime nasitite. Nikad vie neu pustiti da budete na sramotu narodima. 20Protjerat u Sjevernjaka od vas daleko, odagnat ga u zemlju suhu i pustu, prethodnicu u Istono more, zalaznicu u Zapadno more. Dii e se njegov smrad, dizat e se trule njegova." (Jer uini stvari velike.) 21O zemljo, ne boj se! Budi sretna, raduj se, jer Jahve uini djela velika. 22Zvijeri poljske, ne bojte se; panjaci u pustinji opet se zelene, voke daju rod, smokva i loza nose izobila. 23Sinovi sionski, radujte se, u Jahvi se veselite, svojem Bogu; jer vam daje kiu jesensku u pravoj mjeri, izli na vas kiu, jesensku i proljetnu kiu kao neko. 24Gumna e biti puna ita, kace e se prelijevati od vina i ulja. 25"Nadoknadit u vam godine koje izjedoe skakavac, gusjenica, ljupilac i aka, silna vojska moja to je poslah na vas." 26Jest ete izobila, jest ete do sita, slavit ete ime Jahve, svojeg Boga, koji je s vama udesno postupao. ("Moj se narod nee postidjeti nikad vie.") 27"Znat ete da sam posred Izraela, da sam ja Jahve, va Bog, i nitko vie. Moj se narod nee postidjeti nikad vie."