1"Zaista, zaista, kaem vam: tko god u ovinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskae, kradljivac je i razbojnik. 2A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. 3Tome vratar otvara i ovce sluaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. 4A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. 5Za tuincem, dakako, ne idu, ve bjee od njega jer tuineva glasa ne poznaju." 6Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumjee to im htjede time kazati. 7Stoga im Isus ponovno ree: "Zaista, zaista, kaem vam: ja sam vrata ovcama. 8Svi koji dooe prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne posluae. 9Ja sam vrata. Kroza me tko ue, spasit e se: i ulazit e i izlaziti i pau nalaziti. 10Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dooh da ivot imaju, u izobilju da ga imaju." 11"Ja sam pastir dobri. Pastir dobri ivot svoj polae za ovce. 12Najamnik - koji nije pastir i nije vlasnik ovaca - kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bjei, a vuk ih grabi i razgoni: 13najamnik je i nije mu do ovaca. 14Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, 15kao to mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i ivot svoj polaem za ovce. 16Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovinjaka. I njih treba da dovedem i glas e moj uti i bit e jedno stado, jedan pastir. 17Zbog toga me i ljubi Otac to polaem ivot svoj da ga opet uzmem. 18Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polaem. Vlast imam poloiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga." 19Meu idovima ponovno nasta podvojenost zbog tih rijei. 20Mnogi su od njih govorili: "Zloduha ima pa mahnita! to ga sluate?" 21Drugi su govorili: "Nisu to rijei opsjednuta. Zar zloduh moe slijepima oi otvoriti?" 22Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posveenja. Bila je zima. 23Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. 24Okruili ga idovi i govorili mu: "Dokle e nam duu drati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!" 25Isus im odgovori: "Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela to ih ja inim u ime Oca svoga - ona svjedoe za mene. 26Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. 27Ovce moje sluaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. 28Ja im dajem ivot vjeni te nee propasti nikada i nitko ih nee ugrabiti iz moje ruke. 29Otac moj, koji mi ih dade, vei je od svih i nitko ih ne moe ugrabiti iz ruke Oeve. 30Ja i Otac jedno smo." 31idovi ponovno pograbie kamenje da ga kamenuju. 32Isus im odgovori: "Mnoga vam dobra djela Oeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?" 33Odgovorie mu idovi: "Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: to ti - ovjek - sebe Bogom pravi." 34Odgovori im Isus: "Nije li pisano u vaem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste! 35Ako bogovima nazva one kojima je rije Boja upravljena - a Pismo se ne moe dokinuti - 36kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet moete rei: 'Huli!' - zbog toga to rekoh: 'Sin sam Boji!' 37Ako ne inim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. 38Ali ako inim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu." 39Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku. 40I ode ponovno na onu stranu Jordana - na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. 41A mnogi dooe k njemu i rekoe mu: "Ivan dodue ne uini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo to je rekao o ovome." 42Mnogi ondje povjerovae u njega.