1Bijae neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. 2Marija bijae ono pomazala Gospodina pomau i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijae bolestan. 3Sestre stoga poruie Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubi, bolestan je." 4uvi to, Isus ree: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Boju, da se po njoj proslavi Sin Boji." 5A Isus ljubljae Martu i njezinu sestru i Lazara. 6Ipak, kad je uo za njegovu bolest, ostade jo dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. 7Istom nakon toga ree uenicima: "Poimo opet u Judeju!" 8Kau mu uenici: "Uitelju, idovi su sad traili da te kamenuju, pa da opet ide onamo?" 9Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotie se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. 10Hodi li tko nou, spotie se jer nema svjetlosti u njemu." 11To ree, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj na, spava, no idem probuditi ga." 12Rekoe mu nato uenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit e." 13No Isus to ree o njegovoj smrti, a oni pomislie da govori o spavanju, o snu. 14Tada im Isus ree posve otvoreno: "Lazar je umro. 15Ja se radujem to ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego poimo k njemu!" 16Nato Toma zvani Blizanac ree suuenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!" 17Kad je dakle Isus stigao, nae da je onaj ve etiri dana u grobu. 18Betanija bijae blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. 19A mnogo idova bijae dolo tjeiti Martu i Mariju zbog brata njihova. 20Kad Marta dou da Isus dolazi, poe mu u susret dok je Marija ostala u kui. 21Marta ree Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. 22Ali i sada znam: to god zaite od Boga, dat e ti." 23Kaza joj Isus: "Uskrsnut e brat tvoj!" 24A Marta mu odgovori: "Znam da e uskrsnuti o uskrsnuu, u posljednji dan." 25Ree joj Isus: "Ja sam uskrsnue i ivot: tko u mene vjeruje, ako i umre, ivjet e. 26I tko god ivi i vjeruje u mene, nee umrijeti nikada. Vjeruje li ovo?" 27Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Boji, Onaj koji dolazi na svijet!" 28Rekavi to ode, zovnu svoju sestru Mariju i ree joj kriom: "Uitelj je ovdje i zove te." 29A ona, im dou, brzo ustane i poe k njemu. 30Isus jo ne bijae uao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. 31Kad idovi, koji su s Marijom bili u kui i tjeili je, vidjee kako je brzo ustala i izila, pooe za njom; miljahu da ide na grob plakati. 32A kad Marija doe onamo gdje bijae Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govorei: "Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro." 33Kad Isus vidje kako plae ona i idovi koji je dopratie, potresen u duhu i uzbuen 34upita: "Kamo ste ga poloili?" Odgovorie mu: "Gospodine, doi i pogledaj!" 35I zaplaka Isus. 36Nato su idovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!" 37A neki izmeu njih rekoe: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oi, nije mogao uiniti da ovaj ne umre?" 38Isus onda, ponovno potresen, poe grobu. Bila je to peina, a na nju navaljen kamen. 39Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kae mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, ve zaudara. Ta etvrti je dan." 40Kae joj Isus: "Nisam li ti rekao: bude li vjerovala, vidjet e slavu Boju?" 41Odvalie dakle kamen. A Isus podie oi i ree: "Oe, hvala ti to si me usliao. 42Ja sam znao da me svagda usliava; no rekoh to zbog nazonog mnotva: da vjeruju da si me ti poslao." 43Rekavi to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!" 44I mrtvac izie, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano runikom. Nato Isus ree: "Odrijeite ga i pustite neka ide!" 45Tada mnogi idovi koji bijahu doli k Mariji, kad vidjee to Isus uini, povjerovae u nj. 46A neki od njih odu farizejima i pripovjede im to Isus uini. 47Stoga glavari sveeniki i farizeji sazvae Vijee. Govorili su: "to da radimo? Ovaj ovjek ini mnoga znamenja. 48Ako ga pustimo tako, svi e povjerovati u nj pa e doi Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!" 49A jedan od njih - Kajfa, veliki sveenik one godine - ree im: "Vi nita ne znate. 50I ne mislite kako je za vas bolje da jedan ovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!" 51To ne ree sam od sebe, nego kao veliki sveenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; 52ali ne samo za narod nego i zato da rasprene sinove Boje skupi u jedno. 53Toga dana dakle odlue da ga ubiju. 54Zbog toga se Isus vie nije javno kretao meu idovima, nego je odatle otiao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadravao s uenicima. 55Bijae blizu idovska Pasha i mnogi iz toga kraja uzioe prije Pashe u Jeruzalem da se oiste. 56Iskahu dakle Isusa te se stojei u Hramu zapitkivahu: "to vam se ini? Zar on ne kani doi na Blagdan?" 57A glavari sveeniki i farizeji izdadoe naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate.