1est dana prije Pashe doe Isus u Betaniju gdje bijae Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. 2Ondje mu priredie veeru. Marta posluivae, a Lazar bijae jedan od njegovih sustolnika. 3Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomae Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kua napuni mirisom pomasti. 4Nato ree Juda Ikariotski, jedan od njegovih uenika, onaj koji ga je imao izdati: 5"Zato se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?" 6To ne ree zbog toga to mu bijae stalo do siromaha, nego to bijae kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao to se u nju stavljalo. 7Nato Isus odvrati: "Pusti je! Neka to izvri za dan mog ukopa! 8Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek." 9Silno mnotvo idova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, ve i zato da vide Lazara kojega on bijae uskrisio od mrtvih. 10A glavari sveeniki odluie i Lazara ubiti 11jer su zbog njega mnogi idovi odlazili i vjerovali u Isusa. 12Kad je sutradan silan svijet koji doe na Blagdan uo da Isus dolazi u Jeruzalem, 13uze palmove granice i izie mu u susret. Vikahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov." 14A Isus nae magaria i sjede na nj kao to je pisano: 15Ne boj se, keri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jau na mladetu magariinu! 16To uenici njegovi isprva ne razumjee. Ali poto je Isus bio proslavljen, prisjetie se da je to bilo o njemu napisano i da mu ba to uinie. 17Mnotvo koje bijae s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrisi od mrtvih pronosilo je svjedoanstvo o tome. 18Stoga mu je i iziao u susret silan svijet: proulo se da je on uinio to znamenje. 19Farizeji nato rekoe meu sobom: "Vidite da nita ne postiete. Eno, svijet ode za njim!" 20A meu onima koji su se doli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci. 21Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: "Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa." 22Filip ode i kae to Andriji pa Andrija i Filip odu i kau Isusu. 23Isus im odgovori: "Doao je as da se proslavi Sin ovjeji. 24Zaista, zaista, kaem vam: ako penino zrno, pavi na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. 25Tko ljubi svoj ivot, izgubit e ga. A tko mrzi svoj ivot na ovome svijetu, sauvat e ga za ivot vjeni. 26Ako mi tko hoe sluiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje e biti i moj sluitelj. Ako mi tko hoe sluiti, poastit e ga moj Otac." i to da kaem? Oe, izbavi me iz ovoga asa? No, zato dooh u ovaj as! 27Oe, proslavi ime svoje!" Uto doe glas s neba: "Proslavio sam i opet u proslaviti!" 28Mnotvo koje je ondje stajalo i slualo govorae: "Zagrmjelo je!" Drugi govorahu: "Aneo mu je zborio." 29Isus na to ree: "Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas." 30"Sada je sud ovomu svijetu, sada e knez ovoga svijeta biti izbaen. 31A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve u privui k sebi." 32To ree da oznai kakvom e smru umrijeti. 33Nato mu mnotvo odgovori: "Mi smo iz Zakona uli da Krist ostaje zauvijek. Kako onda ti govori da Sin ovjeji treba da bude uzdignut? Tko je taj Sin ovjeji?" 34Isus im nato ree: "Jo je malo vremena svjetlost meu vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide. 35Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!" To Isus doree, a onda ode i sakri se od njih. 36Iako je Isus pred njima uinio tolika znamenja, oni ne povjerovae u njega, 37da se ispuni rije koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova naoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja? 38Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kae: 39Zaslijepi im oi, stvrdnu srca; da oima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim. 40Ree to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio. 41Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopeni iz sinagoge. 42Jer vie im je bilo do slave ljudske, nego do slave Boje. 43A Isus povika: "Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla; 44i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla. 45Ja - Svjetlost - dooh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane. 46I slua li tko moje rijei, a ne uva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam doao suditi svijetu, nego svijet spasiti. 47Tko mene odbacuje i rijei mojih ne prima, ima svoga suca: rije koju sam zborio - ona e mu suditi u posljednji dan. 48Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on mi dade zapovijed to da kaem, to da zborim. 49I znam: zapovijed njegova jest ivot vjeni. to ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac."