1Bijae meu farizejima ovjek imenom Nikodem, ugledan idov. 2On doe Isusu obno i ree mu: "Rabbi, znamo da si od Boga doao kao uitelj jer nitko ne moe initi znamenja kakva ti ini ako Bog nije s njime." 3Odgovori mu Isus: "Zaista, zaista, kaem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne moe vidjeti kraljevstva Bojega!" 4Kae mu Nikodem: "Kako se ovjek moe roditi kad je star? Zar moe po drugi put ui u utrobu majke svoje i roditi se?" 5Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kaem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne moe ui u kraljevstvo Boje. 6to je od tijela roeno, tijelo je; i to je od Duha roeno, duh je. 7Ne udi se to ti rekoh: 'Treba da se rodite nanovo, odozgor.' 8Vjetar pue gdje hoe; uje mu um, a ne zna odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je roen od Duha." 9Upita ga Nikodem: "Kako se to moe zbiti?" 10Odgovori mu Isus: "Ti si uitelj u Izraelu pa to da ne razumije? 11Zaista, zaista, kaem ti: govorimo to znamo, svjedoimo za ono to vidjesmo, ali svjedoanstva naega ne primate. 12Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ete vjerovati kad vam budem govorio nebesko? 13Nitko nije uzaao na nebo doli onaj koji sie s neba, Sin ovjeji. 14I kao to je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin ovjeji 15da svaki koji vjeruje u njemu ima ivot vjeni. 16Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinoroenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima ivot vjeni. 17Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. 18Tko vjeruje u njega, ne osuuje se; a tko ne vjeruje, ve je osuen to nije vjerovao u ime jedinoroenoga Sina Bojega. 19A ovo je taj sud: Svjetlost je dola na svijet, ali ljudi su vie ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. 20Uistinu, tko god ini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; 21a tko ini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu uinjena." 22Poslije toga ode Isus sa svojim uenicima u Judejsku zemlju. Tu je boravio s njima i krstio. 23A krstio je i Ivan, u Enonu blizu Salima, jer ondje bijae mnogo vode. Ljudi su dolazili i krstili se. 24Jer Ivan jo nije bio baen u tamnicu. 25Izmeu Ivanovih uenika i nekog idova nastade tako prepirka o ienju. 26Dooe Ivanu i rekoe mu: "Uitelju, onaj koji s tobom bijae s onu stranu Jordana i za kojega si ti svjedoio - on eno krsti i svi hrle k njemu." 27Ivan odgovori: "Nitko ne moe sebi uzeti nita ako mu nije dano s neba. 28Vi ste mi sami svjedoci da sam rekao: 'Nisam ja Krist, nego poslan sam pred njim.' 29Tko ima zarunicu, zarunik je. A prijatelj zarunikov, koji stoji uza nj i slua ga, klike od radosti na glas zarunikov. Ta se moja radost upravo ispunila. 30On treba da raste, a ja da se umanjujem. 31Tko odozgor dolazi, on je iznad sviju; tko je sa zemlje, zemaljski je i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, on je iznad sviju: 32to je vidio i uo - za to svjedoi, a svjedoanstva njegova nitko ne prima. 33Tko primi njegovo svjedoanstvo, potvruje da je Bog istinit. 34Uistinu, onaj koga Bog posla Boje rijei govori jer Bog Duha ne daje na mjeru. 35Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu. 36Tko vjeruje u Sina, ima vjeni ivot; a tko nee da vjeruje u Sina, nee vidjeti ivota; gnjev Boji ostaje na njemu."