1Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. 2Slijedilo ga silno mnotvo jer su gledali znamenja to ih je inio na bolesnicima. 3A Isus uzie na goru i ondje sjeae sa svojim uenicima. 4Bijae blizu Pasha, idovski blagdan. 5Isus podigne oi i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?" 6To ree kuajui ga; jer znao je to e uiniti. 7Odgovori mu Filip: "Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki neto malo dobije." 8Kae mu jedan od njegovih uenika, Andrija, brat imuna Petra: 9"Ovdje je djeak koji ima pet jemenih kruhova i dvije ribice! Ali to je to za tolike?" 10Ree Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedae dakle mukarci, njih oko pet tisua. 11Isus uze kruhove, izree zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli. 12A kad se nasitie, ree svojim uenicima: "Skupite preostale ulomke da nita ne propadne!" 13Skupili su dakle i napunili dvanaest koara ulomaka to od pet jemenih kruhova pretekoe onima koji su blagovali. 14Kad su ljudi vidjeli znamenje to ga Isus uini, rekoe: "Ovo je uistinu Prorok koji ima doi na svijet!" 15Kad Isus spozna da kane doi, pograbiti ga i zakraljiti, povue se ponovno u goru, posve sam. 16Kad nasta veer, sioe njegovi uenici k moru, 17uoe u laicu i krenue na onu stranu mora, u Kafarnaum. Ve se i smrklo, a Isusa jo nikako k njima. 18More se uzburkalo od silnog vjetra to je zapuhao. 19Poto su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje ide po moru i pribliava se laici. Prestrae se, 20a on e njima: "Ja sam! Ne bojte se!" 21Htjedoe ga uzeti u laicu, kadli se laica odmah nae na obali kamo su se zaputili. 22Sutradan mnotvo, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijae samo jedna laica i da Isus nije bio uao zajedno sa svojim uenicima u laicu, nego da oni odoe sami. 23Iz Tiberijade pak stigoe druge laice blizu onog mjesta gdje jedoe kruh poto je Gospodin izrekao zahvalnicu. 24Kada dakle mnotvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih uenika, uu u laice i odu u Kafarnaum traei Isusa. 25Kad ga naoe s onu stranu mora, rekoe mu: "Uitelju, kad si ovamo doao?" 26Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kaem vam: traite me, ali ne stoga to vidjeste znamenja, nego stoga to ste jeli od onih kruhova i nasitili se. 27Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za ivot vjeni: nju e vam dati Sin ovjeji jer njega Otac - Bog - opeati." 28Rekoe mu dakle: "to nam je initi da bismo radili djela Boja?" 29Odgovori im Isus: "Djelo je Boje da vjerujete u onoga kojega je on poslao." 30Rekoe mu onda: "Kakvo ti znamenje ini da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? 31Oevi nai blagovae manu u pustinji, kao to je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim." 32Ree im Isus: "Zaista, zaista, kaem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; 33jer kruh je Boji Onaj koji silazi s neba i daje ivot svijetu." 34Rekoe mu nato: "Gospodine, daj nam uvijek toga kruha." 35Ree im Isus: "Ja sam kruh ivota. Tko dolazi k meni, nee ogladnjeti; tko vjeruje u mene, nee oednjeti nikada. 36No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete. 37Svi koje mi daje Otac doi e k meni, i onoga tko doe k meni neu izbaciti; 38jer sioh s neba ne da vrim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. 39A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan. 40Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima ivot vjeni i ja da ga uskrisim u posljednji dan." 41idovi nato mrmljahu protiv njega to je rekao: "Ja sam kruh koji je siao s neba." 42Govorahu: "Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: 'Siao sam s neba?'" 43Isus im odvrati: "Ne mrmljajte meu sobom! 44Nitko ne moe doi k meni ako ga ne povue Otac koji me posla; i ja u ga uskrisiti u posljednji dan. 45Pisano je u Prorocima: Svi e biti uenici Boji. Tko god uje od Oca i poui se, dolazi k meni. 46Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. 47Zaista, zaista, kaem vam: tko vjeruje, ima ivot vjeni. 48Ja sam kruh ivota. 49Oevi vai jedoe u pustinji manu i pomrijee. 50Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. 51Ja sam kruh ivi koji je s neba siao. Tko bude jeo od ovoga kruha, ivjet e uvijeke. Kruh koji u ja dati tijelo je moje - za ivot svijeta." 52idovi se nato meu sobom prepirahu: "Kako nam ovaj moe dati tijelo svoje za jelo?" 53Ree im stoga Isus: "Zaista, zaista, kaem vam: ako ne jedete tijela Sina ovjejega i ne pijete krvi njegove, nemate ivota u sebi! 54Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima ivot vjeni; i ja u ga uskrisiti u posljednji dan. 55Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja pie istinsko. 56Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. 57Kao to je mene poslao ivi Otac i ja ivim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje ivjet e po meni. 58Ovo je kruh koji je s neba siao, ne kao onaj koji jedoe oevi i pomrijee. Tko jede ovaj kruh, ivjet e uvijeke." 59To ree Isus nauavajui u sinagogi u Kafarnaumu. 60Mnogi od njegovih uenika uvi to rekoe: "Tvrda je to besjeda! Tko je moe sluati?" 61A Isus znajui sam od sebe da njegovi uenici zbog toga mrmljaju, ree im: "Zar vas to sablanjava? 62A to ako vidite Sina ovjejega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?" 63"Duh je onaj koji oivljuje, tijelo ne koristi nita. Rijei koje sam vam govorio duh su i ivot su." 64"A ipak, ima ih meu vama koji ne vjeruju." Jer znao je Isus od poetka koji su oni to ne vjeruju i tko je onaj koji e ga izdati. 65I doda: "Zato sam vam i rekao da nitko ne moe doi k meni ako mu nije dano od Oca." 66Otada mnogi uenici odstupie, vie nisu ili s njime. 67Ree stoga Isus dvanaestorici: "Da moda i vi ne kanite otii?" 68Odgovori mu imun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti ima rijei ivota vjenoga! 69I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Boji." 70Odgovori im Isus: "Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao? A ipak, jedan je od vas avao." 71Govorae to o Judi, sinu imuna Ikariotskoga, jednom od dvanaestorice, jer on ga je imao izdati.