1A Isus se uputi na Maslinsku goru. 2U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade pouavati. 3Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku enu zateenu u preljubu. Postave je u sredinu 4i kau mu: "Uitelju! Ova je ena zateena u samom preljubu. 5U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. to ti na to kae?" 6To govorahu samo da ga iskuaju pa da ga mogu optuiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. 7A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i ree im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen." 8I ponovno se sagnuvi, nastavi pisati po zemlji. 9A kad oni to ue, stadoe odlaziti jedan za drugim, poevi od starijih. Osta Isus sam - i ena koja stajae u sredini. 10Isus se uspravi i ree joj: "eno, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?" 11Ona ree: "Nitko, Gospodine." Ree joj Isus: "Ni ja te ne osuujem. Idi i odsada vie nemoj grijeiti." 12Isus im zatim ponovno progovori: "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, nee hoditi u tami, nego e imati svjetlost ivota." 13Farizeji mu nato rekoe: "Ti svjedoi sam za sebe: svjedoanstvo tvoje nije istinito!" 14Odgovori im Isus: "Ako ja i svjedoim sam za sebe, svjedoanstvo je moje istinito jer znam odakle dooh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem. 15Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga; 16no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego - ja i onaj koji me posla, Otac. 17Ta i u vaem zakonu pie da je svjedoanstvo dvojice istinito. 18Ja svjedoim za sebe, a svjedoi za mene i onaj koji me posla, Otac." 19Nato ga upitaju: "Gdje je tvoj Otac?" Odgovori Isus: "Niti mene poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali." 20Te rijei rekao je Isus u riznici dok je nauavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer jo ne bijae doao njegov as. 21Ree im ponovno Isus: "Ja odlazim, a vi ete me traiti i u svojem ete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne moete doi." 22idovi se nato stanu pitati: "Da se moda ne kani ubiti kad govori: 'Kamo ja odlazim, vi ne moete doi'?" 23A Isus nastavi: "Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta. 24Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ete u grijesima svojim." 25Nato mu oni rekoe: "A tko si ti?" Odvrati Isus: 26"Ta to da vam s poetka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i to sam uo od njega, to ja zborim svijetu." 27Ne shvatie da im govori o Ocu. 28Isus im nato ree: "Kad uzdignete Sina ovjejega, tada ete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne inim nita, nego da onako zborim kako me nauio Otac. 29Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek inim to je njemu milo." 30Na te njegove rijei mnogi povjerovae u njega. 31Tada Isus progovori idovima koji mu povjerovae: "Ako ostanete u mojoj rijei, uistinu, moji ste uenici; 32upoznat ete istinu i istina e vas osloboditi." 33Odgovore mu: "Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govori: 'Postat ete slobodni?'" 34Odgovori im Isus: "Zaista, zaista, kaem vam: tko god ini grijeh, rob je grijeha. 35Rob ne ostaje u kui zauvijek, a sin ostaje zauvijek. 36Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ete biti slobodni. 37Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak traite da me ubijete jer moja rije nema mjesta u vama. 38Ja govorim to vidjeh kod Oca, a vi inite to uste od svog oca." 39Odgovorie mu: "Na je otac Abraham". Kae im Isus: "Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova inili. 40A eto, traite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu to sam je od Boga uo. Takvo to Abraham nije uinio! 41Vi inite djela oca svojega." Rekoe mu: "Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac - Bog." 42Ree im Isus: "Kad bi Bog bio va Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga iziao i doao; nisam sam od sebe doao, nego on me posla. 43Zato moje besjede ne razumijete? Zato to niste kadri sluati moju rije. 44Vama je otac avao i hoe vam se vriti prohtjeve oca svoga. On bijae ovjekoubojica od poetka i ne stajae u istini jer nema istine u njemu: kad govori la, od svojega govori jer je laac i otac lai. 45A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete. 46Tko e mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zato mi ne vjerujete? 47Tko je od Boga, rijei Boje slua; vi zato ne sluate jer niste od Boga." 48Odgovorie mu idovi: "Ne kaemo li pravo da si ti Samarijanac i da ima zloduha?" 49Odgovori Isus: "Ja nemam zloduha, nego astim svoga Oca, a vi me obeaujete. 50No ja ne traim svoje slave; ima tko trai i sudi. 51Zaista, zaista, kaem vam: ako tko ouva moju rije, nee vidjeti smrti dovijeka." 52Rekoe mu idovi: "Sada vidimo da ima zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kae: 'Ako tko uva moju rije, nee okusiti smrti dovijeka.' 53Zar si ti vei od oca naega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomrijee. Kime se to pravi?" 54Odgovori Isus: "Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije nita. Ima koji me slavi - Otac moj, a vi velite da je on va Bog, 55no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit u laac jednak vama. No znam ga i rije njegovu uvam. 56Abraham, otac va, usklikta to e vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se." 57Rekoe mu nato idovi: "Ni pedeset ti jo godina nije, a vidio si Abrahama?" 58Ree im Isus: "Zaista, zaista, kaem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!" 59Nato pograbie kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te izie iz Hrama.