1Rije Jahvina doe Joni, sinu Amitajevu: 2"Ustani," ree mu, "idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu, jer se zloa njihova popela do mene." 3A Jona ustade da pobjegne u Tari, daleko od Jahve. Sie u Jafu i nae lau to je plovila u Tari. Plati vozarinu i ukrca se da otplovi s njima u Tari, daleko od Jahve. 4Ali Jahve podie na moru silan vjetar i nastade nevrijeme veliko na moru te miljahu da e se laa razbiti. 5Uplaie se mornari; svaki zazva svoga boga, i da bi je olakali, stadoe iz lae bacati tovar to bijae u njoj. Jona pak bijae siao na dno lae, legao i zaspao tvrdim snom. 6Zapovjednik lae pristupi mu i ree: "to spava kao zaklan? Ustaj i prizivlji Boga svojega! Moda e nas se sjetiti Bog taj da ne poginemo." 7Potom rekoe jedni drugima: "Hajde da bacimo drijeb da vidimo od koga nam doe ovo zlo." Bacie drijeb i pade drijeb na Jonu. 8Oni mu onda rekoe: "Kai nam: zbog koga nas ovo zlo snae, kojim se poslom bavi, odakle dolazi, iz koje si zemlje i od kojega naroda?" 9On im odgovori: "Ja sam Hebrej, i tujem Jahvu, Boga nebeskoga, koji stvori more i zemlju." 10Ljudi se uplaie veoma i rekoe mu: "to si to uinio!" Jer bijahu doznali da on bjei od Jahve - sam im je to pripovjedio. 11Oni ga zapitae: "to da uinimo s tobom da nam se more smiri?" Jer se more sve bjenje dizalo. 12On im odgovori: "Uzmite me i bacite u more, pa e vam se more smiriti, jer znam da se zbog mene diglo na vas ovo veliko nevrijeme." 13Ljudi uzee veslati ne bi li se primakli kopnu, jer se more sve bjenje dizalo protiv njih. 14Tad zazvae Jahvu i rekoe: "Ah, Jahve, ne daj da poginemo zbog ivota ovoga ovjeka i ne svali na nas krv nevinu, jer ti si Jahve: ini kako ti je milo." 15I uzevi Jonu, bacie ga u more - i more presta bjesnjeti. 16Tada velik strah Jahvin obuze ljude te prinesoe rtvu Jahvi i uinie zavjete.