1Jahve zapovjedi velikoj ribi da proguta Jonu. Tri dana i tri noi ostade Jona u ribljoj utrobi. 2Iz utrobe riblje stade Jona moliti Jahvu, Boga svojega. 3On ree: "Iz nevolje svoje zavapih Jahvi, i on me uslia; iz utrobe Podzemlja zazvah, i ti si mi uo glas. 4Ti me baci moru u dubine, i voda me optee. Sve poplave tvoje i valovi oborie se na me. 5Pomislih: odbaen sam ispred oiju tvojih. Al' ipak oi upirem svetom Hramu tvojem. 6Vode me do grla okruie, bezdan me opkoli. Trave mi glavu omotae, 7sioh do korijena planina. Nada mnom se zatvorie zauvijek zasuni zemljini. Al' ti iz jame izvadi ivot moj, o Jahve, Boe moj. 8Samo to ne izdahnuh kad se spomenuh Jahve, i molitva se moja k tebi vinula, prema svetom Hramu tvojemu. 9Oni koji tuju isprazna nitavila milost svoju ostavljaju. 10A ja u ti s pjesmom zahvalnicom rtvu prinijeti. to se zavjetovah, ispunit u. Spasenje je od Gospoda." 11Tada Jahve zapovjedi ribi i ona izbljuva Jonu na obalu.