1Joni bi veoma krivo i rasrdi se. 2I ovako se pomoli Jahvi: "Ah, Jahve, nisam li ja to slutio dok jo u svojoj zemlji bijah? Zato sam htio prije pobjei u Tari; jer znao sam da si ti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milosrem i da se nad nesreom brzo saali. 3Sada, Jahve, uzmi moj ivot, jer mi je bolje umrijeti nego ivjeti." 4Jahve odgovori: "Srdi li se ti s pravom?" 5Jona izie iz grada i sjede s istoka gradu; naini ondje kolibu i sjede pod njom u hlad da vidi to e biti od grada. 6A Jahve Bog uini da izraste brljan nad Jonom i prui sjenu njegovoj glavi te da ga izlijei od zlovolje. Jona se brljanu veoma obradova. 7Ali sutradan, u osvit zore, Bog zapovjedi crvu da podgrize brljan, i on usahnu. 8Kad je ogranulo sunce, posla Bog vru istoni vjetar; sunce je palilo glavu Joninu te je sasvim klonuo. Poelje umrijeti i ree: "Bolje mi je umrijeti nego ivjeti." 9Bog upita Jonu: "Srdi li se s pravom zbog brljana?" On odgovori: "Da, s pravom sam ljut nasmrt." 10Jahve mu ree: "Tebi je ao brljana oko kojega se nisi trudio, nego je u jednu no nikao i u jednu no usahnuo. 11A meni da ne bude ao Ninive, grada velikoga, u kojem ima vie od sto i dvadeset tisua ljudi koji ne znaju razlikovati desno i lijevo, a uz to i mnogo ivotinja!"