1Joua, sin Nunov, posla potajno iz itima dvojicu uhoda s nalogom: "Idite, izvidite podruje, osobito Jerihon." Oni odu i stignu u kuu bludnice koja se zvala Rahaba i ondje prenoe. 2To bude javljeno kralju jerihonskom: "Evo, stigoe noas ovamo neki ljudi od sinova Izraelovih da izvide zemlju." 3Tada kralj jerihonski porui Rahabi: "Izvedi ljude koji su doli k tebi, koji su uli u tvoj dom, jer su doli uhoditi svu zemlju." 4Ali ena uze ona dva ovjeka, sakri ih i ree: "Istina, ti su ljudi doli k meni, ali ja nisam znala odakle su. 5Kada se u sumrak zatvarahu gradska vrata, oni odoe i ja ne znam kamo su krenuli. Pourite za njima jer ih jo moete stii." 6A ona ih bijae izvela na krov i sakrila pod netrveni lan to ga je ondje razastrla. 7I poure se ljudi u potjeru za njima, prema Jordanu, sve do prijelaza preko rijeke; a kad je potjera izila, zatvore se za njima gradska vrata. 8Dok jo oni gore ne bijahu zaspali, popne se Rahaba k njima na krov 9i ree im: "Znam da vam je Jahve dao ovu zemlju, jer nas je sve uhvatio strah od vas i prezaju od vas svi itelji ovoga kraja. 10Jer usmo kako je Jahve isuio vodu Crvenoga mora pred vama kada ste izali iz Egipta, i ono to ste uinili dvojici kraljeva amorejskih s druge strane Jordana, Sihonu i Ogu, koje pogubiste. 11Kad smo uli sve to, zastalo nam srce i nitko da smogne snage da vam se suprotstavi jer Jahve, Bog va - on je Bog gore na nebesima i dolje na zemlji. 12Zakunite mi se, dakle, Jahvom da ete i vi uiniti milost domu oca moga, kao to i ja uinih milost vama, i dajte mi pouzdan znak 13da ete ostaviti na ivotu moga oca i moju majku, brau moju i sestre moje i sve njihovo i da ete nas izbaviti od smrti." 14Odgovorie joj ljudi: "ivotom svojim jamimo za vas, samo ako nas ne izdate. Kad nam Jahve dade zemlju, iskazat emo ti milost i vjernost." 15Rahaba ih zatim spusti po konopu kroz prozor jer joj je kua bila uz bedem i ona je do bedema stanovala. 16Jo im ree: "Poite prema gori da vas potjera ne nae i krijte se ondje tri dana dok se progonitelji ne vrate, a onda idite svojim putem." 17Ljudi joj odgovore: "Evo, ovako emo ti ispuniti zakletvu kojom si nas zaklela: 18kad uemo u zemlju, poslui se ovim znakom: privei ovu crvenu vrpcu za prozor kroz koji nas sputa i sakupi kod sebe, u kui, svoga oca, i svoju majku, i svoju brau, i svu svoju rodbinu. 19Tko god od vas stupi van preko praga tvoje kue, krv njegova na glavu njegovu: nije krivnja na nama - sam je krivac svojoj smrti; a tko ostane s tobom u kui, krv njegova neka padne na glave nae - mi emo biti krivci ako ga se tko rukom dotakne. 20Ako pak izda ovu nau stvar, slobodni smo od zakletve kojom si nas zaklela." 21A ona odgovori: "Neka bude kako rekoste!" Tada ih pusti i oni odoe, a ona zaveza na prozor crvenu vrpcu. 22Oni odoe i dooe u goru i ondje ostadoe tri dana dok se ne vrati potjera; traila ih je potjera na svim putovima, ali ih nije nigdje nala. 23Tada se vrate i one dvije uhode: siu s gore, prijeu preko rijeke i dou k Joui, sinu Nunovu, te ga izvijeste o svemu to im se dogodilo. 24I rekoe Joui: "Jahve nam je svu tu krajinu predao u ruke; sve je njezine stanovnike uhvatio strah pred nama."