1Poto su uli svi kraljevi amorejski na zapadnoj strani Jordana i svi kraljevi kanaanski koji bijahu uz more da je Jahve osuio Jordan pred Izraelcima dok ne prijeoe, zastade im srce i nestade im junatva pred Izraelcima. 2U to vrijeme Jahve ree Joui: "Naini sebi kamene noeve i ponovo obrei Izraelce." 3Joua naini sebi kamene noeve i obreza Izraelce na breuljku Aralotu. 4A evo zato ih je Joua obrezao: sve ljudstvo to je izilo iz Egipta, sve to mogae nositi oruje, pomrlo je na putu kroz pustinju. 5Svi oni bijahu obrezani, ali nije bio obrezan nitko koji se rodio na putu kroz pustinju, poslije izlaska iz Egipta, 6jer su etrdeset godina Izraelci lutali pustinjom dok ne pomrijee svi za oruje sposobni koji bijahu izili iz Egipta; nisu sluali glasa Jahvina te im se Jahve zakleo da njihove oi nee vidjeti zemlju koju je obeao njihovim ocima - zemlju u kojoj tee mlijeko i med. 7Na njihovo je mjesto podigao sinove njihove i njih je Joua obrezao: nisu bili obrezani jer se na putu nije obrezivalo. 8Kad je bio obrezan sav narod, poivali su u taboru sve dok nisu ozdravili. 9Tada ree Jahve Joui: "Danas skidoh s vas sramotu egipatsku." I prozva se ono mjesto Gilgal sve do naih dana. 10Izraelci se, dakle, utaborie u Gilgalu i ondje na Jerihonskim poljanama proslavie Pashu uveer etrnaestoga dana u mjesecu. 11A sutradan poslije Pashe, upravo toga dana, blagovali su od uroda one zemlje: beskvasna kruha i prena zrnja. 12I mana je prestala padati im su poeli jesti plodove zemlje. Tako Izraelci nisu vie imali mane, nego su se te godine hranili plodovima zemlje kanaanske. 13Kad se Joua pribliio gradu Jerihonu, podie oi i ugleda ovjeka kako pred njim stoji s isukanim maem u ruci. Joua mu pristupi i upita ga: "Jesi li ti s nama ili s naim neprijateljima?" 14A on odgovori: "Ne, ja sam voa vojske Jahvine i upravo sam doao ..." Tada Joua pade niice, pokloni mu se i ree: "to zapovijeda Gospodaru, sluzi svome?" 15A voa vojske Jahvine odgovori Joui: "Skini obuu s nogu svojih, jer je sveto mjesto na kojem stoji." I Joua uini tako.