1O tim su dogaajima uli svi kraljevi s onu stranu Jordana - u Gorju, u efeli i du itave obale Velikoga mora sve do Libanona: Hetiti, Amorejci, Kanaanci, Periani, Hivijci, Jebusejci - 2pa se svi udruie da slono udare protiv Joue i Izraela. 3A stanovnici Gibeona, poueni onim to Joua uini Jerihonu i Aju, 4dosjete se lukavstvu. Uzmu hiniti da su putnici: bace na svoje magarce stare vree i vinske mjeine, poderane i zakrpane. 5Obuli su na noge rabljenu i pokrpanu obuu i vrgli na se staru odjeu. Sav kruh to su ga ponijeli na put bijae suh i razdrobljen. 6Stigoe Joui u gilgalski tabor i rekoe njemu i ljudima Izraelcima: "Dolazimo iz daleke zemlje, sklopite savez s nama." 7Ali ljudi Izraelci kau tim Hivijcima: "Tko zna ne ivite li moda meu nama? Kako emo, dakle, sklopiti savez s vama?" 8A oni odgovore Joui: "Tvoje smo sluge!" Joua ih upita: "Tko ste i odakle dolazite?" 9Odgovore: "Daleka je zemlja iz koje dolaze tvoje sluge u ime Jahve, Boga tvojega: uli smo za slavu njegovu i za sve to je uinio u Egiptu 10i za ono to je uinio dvojici kraljeva amorejskih koji su vladali s onu stranu Jordana - Sihonu, kralju hebonskom, i Ogu, kralju baanskom u Atarotu. 11Tada nam rekoe nae starjeine i svi u naoj zemlji: 'Opskrbite se hranom za put, poite im u susret i recite im: Vae smo sluge, sklopite dakle savez s nama.' 12Evo naega kruha: vru smo ponijeli na put od kua svojih kada smo krenuli k vama, a sada je, evo, suh i razdrobljen. 13A ovo su vinski mjehovi: nove smo ih nalili, pa su se, evo, ve poderali; i haljine nae i obua ve su troni od dalekog puta." 14I povjerovae im ljudi po putnoj opskrbi, ne pitajui Jahvu to e im rei. 15Joua uglavi s njima mir i sklopi savez s njima da e ih potedjeti. I glavari se na to zakunu. 16A poslije tri dana, poto su sklopili s njima savez, saznalo se da su im susjedi i da ive usred Izraela. 17Tada krenu Izraelci iz tabora i stignu u njihove gradove, a to su bili Gibeon, Kefira, Beerot i Kirjat Jearim. 18Ali ih nisu napali sinovi Izraelovi, jer su im se glavari zajednice zakleli Jahvom, Bogom Izraelovim. Ali sva zajednica poe rogoboriti protiv glavara. 19Tada svi glavari rekoe zajednici: "Mi smo im se zakleli Jahvom, Bogom Izraelovim, i zato ih ne smijemo dirati. 20Evo to emo: pustimo ih da ive, kako nas ne bi stigla srdba zbog zakletve kojom smo se zakleli." 21Jo dometnue glavari: "Neka ive i neka budu drvosjee i vodonoe svoj zajednici." Sva zajednica prihvati to rekoe glavari. 22Joua pozva Gibeonce i ree im: "Zato nas prevariste govorei: 'Vrlo smo daleko od vas', kad eto ivite usred nas? 23Zato e sada na vama biti kletva i nikada nee nestati meu vama ropstva: bit ete drvosjee i vodonoe za Dom Boga moga." 24Oni odgovore Joui: "Sa svih strana dolazili su glasovi nama, slugama tvojim, kako je Jahve, Bog tvoj, odredio Mojsiju, sluzi svomu, da e vam dati svu zemlju i da e istrijebiti ispred vas sve stanovnike ove zemlje; silno smo se uplaili od vas za svoje ivote i zato smo uinili ovo. 25I sada smo, evo, u tvojim rukama: uini s nama to misli da je dobro i pravo." 26A on im je uinio ovako: izbavio ih iz ruku sinova Izraelovih te ih nisu pobili. 27I od toga dana naredi im Joua da sijeku drva i nose vodu, sve do danas, za zajednicu i za rtvenik Jahvin na mjestu koje se god izabere.