1Gileaanin Jiftah bijae hrabar ratnik. Rodila ga bludnica, a otac mu bijae Gilead. 2Ali je Gileadu i njegova ena rodila sinove, pa kada su sinovi te ene odrasli, otjerae Jiftaha govorei mu: "Nee dobiti batine od naeg oca jer si sin strane ene." 3Jiftah zato pobjee od svoje brae i naseli se u zemlji Tobu. Ondje se oko njega okupila hrpa beskunika koji su s njim pljakali. 4Poslije nekog vremena Amonci zavojtie na Izraela. 5Kada su Amonci napali Izraela, krenue gileadske starjeine da tre Jiftaha u zemlji Tobu. 6"Hodi", rekoe mu, "budi nam vojvoda da ratujemo protiv Amonaca." 7Ali Jiftah odgovori gileadskim starjeinama: "Niste li me vi mrzili i otjerali iz kue moga oca? Zato sada dolazite k meni kada ste u nevolji?" 8Gileadske starjeine rekoe Jiftahu: "Zato smo sada doli tebi: poi s nama, povedi rat protiv Amonaca i bit e poglavar nama i svima u Gileadu." 9Jiftah upita gileadske starjeine: "Ako me odvedete natrag da ratujem protiv Amonaca te ako ih Jahve meni preda, hou li biti va poglavar?" 10"Jahve neka bude svjedokom meu nama", odgovore Jiftahu gradske starjeine. "Jao nama ako ne uinimo kako si rekao!" 11I Jiftah ode sa starjeinama Gileada. Narod ga postavi sebi za poglavara i vojvodu; a Jiftah je ponovio sve svoje uvjete pred Jahvom u Mispi. 12Jiftah posla onda poslanike kralju Amonaca s porukom: "to ima izmeu tebe i mene da si doao ratovati protiv moje zemlje?" 13Kralj Amonaca odgovori Jiftahovim poslanicima: "U vrijeme kada je izlazio iz Egipta, Izrael ja zaposjeo moju zemlju od Arnona do Jaboka i Jordana. Zato mi je sada dragovoljno vrati!" 14Jiftah nanovo poalje glasnike kralju Amonaca 15i porui mu: "Ovako govori Jiftah: Nije Izrael zaposjeo ni moapsku ni amonsku zemlju, 16nego je, iziavi iz Egipta, Izrael preao pustinjom do Crvenog mora i doao u Kade. 17Tada je poslao Izrael poslanike edomskom kralju s molbom: 'Htio bih proi kroz tvoju zemlju!' Ali ga edomski kralj ne poslua. Poslao ih je i moapskom kralju, ali ni on ne htjede, te Izrael ostade u Kadeu. 18Onda je preko pustinje zaobiao edomsku i moapsku zemlju i doao na istok od moapske zemlje. Narod se utaborio s one strane Arnona ne prelazei granice Moaba, jer Arnon bijae moapska mea. 19Izrael posla zatim poslanike Sihonu, amorejskom kralju, koji je vladao u Hebonu, i porui mu: 'Pusti nas da proemo kroz tvoju zemlju do mjesta koje nam je odreeno.' 20Ali Sihon ne dopusti Izraelu da proe preko njegova podruja, nego skupi svu svoju vojsku koja bijae utaborena u Jahasu i zametnu boj s Izraelom. 21Jahve, Bog Izraelov, predade Sihona i svu njegovu vojsku u ruke Izraelu, koji ih porazi, te Izrael zaposjede svu zemlju Amorejaca koji nastavahu to podruje. 22Zaposjeo je tako svu zemlju Amorejaca od Arnona do Jaboka i od pustinje do Jordana. 23I sada kad je Jahve, Bog Izraelov, protjerao Amorejce pred svojim narodom Izraelom, ti bi nas htio odagnati? 24Zar ne posjeduje sve to je tvoj bog Kemo bio oteo starim posjednicima? Tako i sve ono to je Jahve, na Bog, oteo starim posjednicima, mi sada posjedujemo! 25Po emu si ti bolji od moapskog kralja Balaka, sina Siporova? Je li se i on sporio s Izraelom? Je li on ratovao protiv njega? 26Kada se Izrael nastanio u Hebonu i u njegovim selima, u Aroeru i u njegovim selima, a tako i po svim gradovima na obali Jordana - evo, ve tri stotine godina - zato ih tada niste oteli? 27Nisam ja tebi skrivio nego ti meni ini krivo ratujui protiv mene. Neka Jahve, Sudac, danas presudi izmeu sinova Izraelovih i sinova Amonovih." 28Ali kralj Amonaca ne poslua rijei to mu ih je poruio Jiftah. 29Duh Jahvin sie na Jiftaha te on poe kroz Gileadovo i Manaeovo pleme, proe kroz gileadsku Mispu, a od gileadske Mispe doe iza Amonaca. 30I Jiftah se zavjetova Jahvi: "Ako mi preda u ruke Amonce, 31tko prvi izie na vrata moje kue u susret meni kada se budem vraao kao pobjednik iz boja s Amoncima bit e Jahvin i njega u prinijeti kao paljenicu." 32Jiftah krenu protiv Amonaca da ih napadne i Jahve ih izrui u njegove ruke. 33I porazi ih Jiftah od Aroera do blizu Minita - u dvadeset gradova - i sve do Abel Keramima. Bijae to njihov veliki poraz; i Amonci bijahu ponieni pred Izraelom. 34Kada se Jiftah vratio kui u Mispu, gle, izie mu u susret ki pleui uza zvuke bubnjeva. Bijae mu ona jedinica, osim nje nije imao ni sina ni keri. 35Ugledavi je, razdrije svoje haljine i zakuka: "Jao, keri moja, u veliku me tugu baca! Zar mi ba ti mora donijeti nesreu! Zavjetovah se Jahvi i ne mogu zavjeta porei." 36Ona mu odgovori: "Oe moj, ako si uinio zavjet Jahvi, uini sa mnom kako si se zavjetovao, jer ti je Jahve dao da se osveti Amoncima, svojim neprijateljima." 37Onda zamoli svog oca: "Ispuni mi ovu molbu: pusti me da budem slobodna dva mjeseca; lutat u po gorama sa svojim drugama i oplakivati svoje djevianstvo." 38"Idi", ree joj on i pusti je na dva mjeseca. Ona ode sa svojim drugama i oplakivae na gorama svoje djevianstvo. 39Kada su prola dva mjeseca, ona se vrati ocu i on izvri na njoj zavjet to ga bijae uinio. I nikada nije upoznala ovjeka. Otada je potekao obiaj u Izraelu 40da svake godine odlaze Izraelove keri i oplakuju ker Jiftaha Gileaanina etiri dana na godinu.