1U ono vrijeme ne bijae kralja u Izraelu. Tada je Danovo pleme trailo zemljite gdje da se naseli, jer mu do toga dana nije dopalo zemljite meu Izraelovim plemenima. 2Zato poslae Danovci petoricu ljudi iz svoga plemena, ljude osobito hrabre iz Sore i Etaola, da izvide i upoznaju zemlju. I rekoe im: "Idite, istraite zemlju." I oni dooe u Efrajimovu goru, do Mikine kue, i ondje zanoie. 3Kako bijahu blizu Mikine kue, poznae glas mladog levita; svratie se onamo te ga upitae: "Tko te doveo ovamo? to tu radi? I to e tu?" 4A on im odgovori: "Mika je uinio sa mnom tako i tako. On me najmio, a ja mu sluim kao sveenik." 5"Upitaj Boga", kazae mu, "da znamo hoe li nam uspjeti put koji smo poduzeli." 6"Idite u miru", odgovori im sveenik, "put na koji ste poli po volji je Jahvi." 7Tada odoe ona petorica i stigoe u Laji. I vidjee da narod koji prebiva u njemu ivi bez straha - po obiaju Sidonaca - bezbrino i mirno; imaju svega to rodi zemlja, daleko su od Sidonaca i nemaju nikakvih odnosa s Aramejcima. 8Kad se vratie svojoj brai u Sori i Etaolu, braa ih upitae: "to ste doznali?" 9Oni odgovorie: "Na noge! Navalimo na njih! Zemlja koju smo vidjeli vrlo je dobra. O vi, lijenine! Ne oklijevajte navaliti da osvojite tu zemlju. 10Kada doete, nai ete ondje bezbrian narod. Zemlja je prostrana. Bog je predao u vae ruke mjesto koje ne oskudijeva ni u emu to rodi zemlja!" 11Tako je odande krenulo est stotina naoruanih ljudi iz Danova plemena iz Sore i Etaola. 12Krenuli su i utaborili se u Kirjat Jearimu u Judi. Zato se to mjesto naziva do dananjeg dana Danovim taborom, a nalazi se na zapadu od Kirjat Jearima. 13Odatle se zaputie u Efrajimovu goru i dooe do Mikine kue. 14A ona petorica to bijahu ila izviati zemlju rekoe svojoj brai: "Znate li da u ovim kuama imaju efod, terafe i ljeveni idol? Sada pazite to ete raditi." 15Skrenuvi, oni uoe u kuu mladog levita, u Mikinu kuu, i pozdravie ga. 16I dok je est stotina naoruanih ljudi od Danovih sinova stajalo pred vratima, 17ona petorica to su ila izviati zemlju uoe, uzee efod, terafe i ljeveni idol, a sveenik stajae na pragu pokraj est stotina naoruanih ljudi. 18Kad su uli u Mikinu kuu i uzeli efod, terafe, rezani i ljeveni idol, sveenik im ree: "to to radite?" 19"uti", odgovorie mu. "Stavi ruku na usta i hajde s nama. Bit e nam otac i sveenik. Zar ti je bolje biti sveenikom u kui jednog ovjeka nego da bude sveenikom jednog plemena i roda u Izraelu?" 20Sveenik se obradova; uze on efod, terafe i rezani i ljeveni idol te ode s ljudima. 21Vrativi se na put kojim su krenuli, odoe pustivi naprijed ene i djecu, stoku i dragocjenosti. 22Bijahu ve daleko od Mikine kue, kad gle - ljudi to ivljahu u susjednim kuama, blizu Mikine, uzbunili se i krenuli u potjeru za Danovcima. 23Kada poee vikati za Danovim sinovima, oni se obazree i rekoe Miki: "to ti je? to ste se skupili?" 24On odgovori: "Uzeli ste moga boga koga sam sebi nainio i sveenika te odlazite. A to ostaje meni? I jo mi kaete: 'to ti je?'" 25Danovci mu odgovore: "Da te vie nismo uli! Jer bi gnjevni ljudi mogli udariti na vas te bi upropastio sebe i svoju kuu!" 26Danovci odoe dalje, a Mika, videi da su jai od njega, okrenu se i vrati kui. 27I tako, uzevi boga to ga je nainio Mika i sveenika koga je najmio da mu slui, Danovci navalie na Laji, na mirne i spokojne ljude, te ih posjekoe otrim maem i spalie grad. 28Nikoga ne bijae da pomogne Lajianima, jer bijahu daleko od Sidona i ne imahu nikakvih odnosa s Aramejcima, a osim toga grad bijae u dolini koja se prua prema Bet-Rehobu. Potom su opet sagradili grad i nastanili se u njemu. 29I nazvae ga Dan, po imenu svoga pretka Dana, koji se rodio Izraelu. A prije se grad zvao Laji. 30I Danovci namjestie sebi rezani i ljeveni idol. A Jonatan, sin Gerona, sina Mojsijeva, a zatim njegovi sinovi, bijahu sveenici Danova plemena do dana kada je narod bio odveden u izgnanstvo. 31I stajae im onaj rezani i ljeveni idol to ga je Mika nainio, i ostade ondje za sve vrijeme dokle Dom Boji bijae u ilu.