1U ono vrijeme kad u Izraelu jo ne bijae kralja, ivio neki ovjek, levit, kao doljak na kraju Efrajimove gore. Uzeo on za inou enu iz Judina Betlehema. 2Rasrdivi se jednom, njegova ga inoa ostavi i vrati se u oevu kuu u Judin Betlehem i bila je ondje neko vrijeme, kakva etiri mjeseca. 3Njen mu ode k njoj da je urazumi i dovede natrag; imao je sa sobom slugu i dva magarca. Dok je prilazio kui oca mlade ene, opazi ga tast i veselo mu izie u susret. 4Tast, otac mlade ene, zadri ga tri dana kod sebe te su jeli, pili i noivali. 5etvrtoga dana uranie; levit se spremao da ide, kad otac mlade ene ree zetu: "Okrijepi se zalogajem kruha, pa onda idite." 6I tako sjedoe te su obojica jela i pila, a onda otac mlade ene ree ovjeku: "Hajde, ostani jo noas i proveseli se!" 7A kad ovjek ustade da poe, tast uze navaljivati na njega te on jo jednom ondje prenoi. 8Petoga dana levit urani da krene, ali mu otac mlade ene ree: "Okrijepi se najprije!" Tako su proveli vrijeme jedui zajedno dok se nije nagnuo dan. 9Mu ustade da ide, s inoom i slugom, kad mu tast, otac mlade ene, ree: "Evo se dan nagnuo k veeru. Prenoi jo ovdje i proveseli se, pa sutra uranite na put i vratite se svom atoru." 10Ali ovjek ne htjede prenoiti nego ustade i krenu. Tako je doao do pred Jebus, to jest Jeruzalem. S njim su bila dva osamarena magarca, inoa i sluga. 11Kad su bili blizu Jeruzalema, dan se ve jako nagnuo, pa sluga ree svome gospodaru: "Hajde da se svratimo u taj jebusejski grad da tu prenoimo." 12Ali mu gospodar odgovori: "Neemo se svraati u grad tuinaca koji nisu Izraelci, nego emo ii do Gibee." 13Jo ree sluzi: "Hajde, pourimo se da stignemo u koje od tih mjesta gdje emo prenoiti, u Gibeu ili Ramu." 14I prooe, nastavljajui put. Kad su stigli pred Benjaminovu Gibeu, sunce je zapadalo. 15Oni skrenue onamo da prenoe u Gibei. Uavi, levit sjede na gradskom trgu, ali ne bijae nikoga da ih primi u kuu da prenoe. 16I doe neki starac koji se predveer vraao s posla u polju. Bijae to ovjek iz Efrajimove gore; ivljae u Gibei kao doljak, a svi itelji toga mjesta bijahu Benjaminovci. 17Podigavi oi, ugleda putnika na gradskom trgu: "Odakle dolazi i kamo e?" - upita ga starac. 18A on mu odgovori: "Idemo od Judina Betlehema, na kraj Efrajimove gore. Ja sam odande. Iao sam u Judin Betlehem i vraam se kui, ali nema nikoga da me primi k sebi u kuu. 19Imam i slame i krme za svoje magarce, a i kruha i vina za sebe, za svoju enu i za momka koji prati mene, tvoga slugu. Imamo svega dosta." 20"Mir s tobom i dobro mi doao", odgovori starac. "Moja je briga to ti je potrebno, samo nemoj noiti na trgu." 21I uvede ga u svoju kuu i baci krme magarcima. Putnici su oprali noge, a onda jeli i pili. 22Dok su se oni krijepili, gle, neki graani, opaki ljudi, okruie kuu i, lupajui svom snagom o vrata, rekoe starcu, gospodaru kue: "Izvedi toga ovjeka to je uao u tvoju kuu da ga se namilujemo." 23Tad izie domain iz kue i ree im: "Ne, brao moja, ne inite zla. Taj je ovjek uao u moju kuu, zato ne inite bezakonja. 24Evo, moja je ki djevica, prepustit u vam je. inite od nje to vam drago, ali ovom ovjeku ne inite bezakonja." 25Ljudi ga ne htjedoe posluati. Tad onaj ovjek uze inou te im je izvede. Oni su je silovali i zlostavljali svu no do jutra, a kad je zora zabijeljela, pustie je. 26Pred zoru ena doe i pade na ulaz kue onog ovjeka gdje je bio njen gospodar i leala je ondje dok se nije razdanilo. 27Njen je gospodar ujutro ustao, otvorio kuna vrata te iziao da nastavi put, kad spazi enu, svoju inou, kako lei na kunim vratima s rukama na pragu. 28"Ustani, idemo!" - ree joj. Ali ne bijae odgovora. Onda je uze, natovari na magarca i krenu na put da se vrati kui. 29Kada je doao kui, tre no i uze mrtvo tijelo inoino, rasijee ga, ud po ud, na dvanaest dijelova te ih razasla u sve krajeve Izraela. 30I tko god vidje ree: "Ovakvo to se nije dogodilo od dana kada su Izraelci izali iz Egipta do dananjeg dana. Valja o tome promisliti, vijeati i govoriti."