1Izraelovi se ljudi bijahu ovako zakleli u Mispi: "Nitko od nas nee dati svoju ker za enu Benjaminovu sinu." 2I ode narod u Betel i ostade ondje pred Bogom do veeri, nariui i jecajui. 3Govorili su: "Zato se, o Jahve, Boe Izraelov, ova nesrea morala dogoditi da Izraelu danas nestane jednog plemena?" 4Sutradan uranie ljudi i sagradie ondje rtvenik; prinesoe paljenice i rtve zahvalnice. 5Tad zapitae Izraelci: "Ima li koga meu svim plemenima Izraelovim da nije doao na zbor Jahvi?" Jer su se sveano zakleli da e pogubiti onoga tko ne doe u Mispu k Jahvi. 6Izraelcima se sada saalilo na brata Benjamina te rekoe: "Danas je otkinuto jedno pleme od Izraela. 7Kako emo dati ene onima koji su preostali kad se zaklesmo Jahvom da im neemo dati svojih keri za ene?" 8Zato zapitae: "Ima li koga meu Izraelovim plemenima da nije doao k Jahvi u Mispu?" I pronae se da nije doao u tabor, na zbor, nitko od itelja Jabea u Gileadu. 9Jer kada se narod prebrojio, ondje ne bijae nikoga od itelja Jabea u Gileadu. 10Zato zajednica posla onamo dvanaest tisua hrabrih ljudi i zapovjedi im: "Idite i posijecite otrim maem stanovnike Jabea u Gileadu, zajedno sa enama i djecom. 11Evo to ete uiniti: izruit ete prokletstvu sve mukarce i sve ene to su dijelile postelju sa ovjekom, ali ete sauvati ivot djevicama." Tako i uinie. 12I nali su meu stanovnicima Jabea u Gileadu etiri stotine mladih djevojaka koje nisu dijelile postelje s ovjekom i doveli su ih u tabor u ilu, koji je u Kanaanu. 13Sva zajednica posla tada poslanike Benjaminovcima koji bijahu na Rimonskoj stijeni: objavie im mir. 14Tako se oporavi Benjamin. Dadoe im one meu enama iz Jabea u Gileadu koje su ostavili na ivotu, ali ih ne bijae dovoljno za sve. 15Narodu se saalio Benjamin to je Jahve nainio prazninu meu Izraelovim plemenima. 16"Kako emo nai ene onima to su ostali", rekoe starjeine zbora, "kad su Benjaminu istrijebljene ene?" 17Rekoe jo: "Kako sauvati ostatak Benjaminu da se ne zatre jedno pleme iz Izraela? 18A ne moemo im dati svoje keri za ene." Jer se bijahu zakleli rekavi: "Proklet bio onaj koji dade enu Benjaminu!" 19"Ali", rekoe, "svake se godine slavi u ilu Jahvina svetkovina." Grad se nalazi na sjeveru od Betela, istono od ceste koja vodi iz Betela u ekem i juno od Lebone. 20I zato svjetovae Benjaminovce: "Idite u zasjedu po vinogradima. 21Pazite, pa kada djevojke iz ila iziu da pleu u kolu, vi iskoite iz vinograda, otmite svaki sebi enu izmeu ilskih keri pa otiite u Benjaminovu zemlju. 22A kad njihovi oevi ili njihova braa dou da se pritue na vas, mi emo im rei: 'Oprostite im to je svaki uzeo po enu kao u ratu; vi im ih niste dali, pa je tako krivnja na vama.'" 23Benjaminovci uinie tako i od djevojaka koje otee uzee onoliki broj ena koliko bijae njih. Onda odoe svaki na svoju batinu, sagradie opet gradove i naselie se u njima. 24Izraelci se tada razioe, svaki u svoje pleme i u svoj rod, i svaki se odande vrati na svoju batinu. 25U to vrijeme ne bijae kralja u Izraelu i svatko je ivio kako mu se inilo da je pravo.