1Abimelek, sin Jerubaalov, otie u ekem k brai svoje matere i ree njima i svemu rodu kue svoje majke: 2"Upitajte sve ekemske graane: to vam je bolje - da nad vama vlada sedamdeset ljudi, svi sinovi Jerubaalovi, ili jedan ovjek? Sjetite se da sam ja od vaeg mesa i vaih kostiju!" 3To braa njegove matere prenesoe ostalim ekemskim graanima i njihovo se srce prikloni Abimeleku jer govorahu: "Na je brat!" 4I dadoe mu sedamdeset ekela srebra iz hrama Baal-Beritova; time Abimelek unajmi klate i pustolove koji pooe za njim. 5Onda doe u kuu svoga oca u Ofri i pobi svoju brau, sinove Jerubaalove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu. Izmakao mu je samo Jotam, najmlai sin Jerubaalov jer se bijae sakrio. 6Tada se skupie svi ekemski graani i sav Bet-Milo te postavie Abimeleka za kralja kod hrasta koji stoji u ekemu. 7Kada su to dojavili Jotamu, ode on, stade na vrh gore Gerizima i povika im na sav glas: "ujte me, uglednici ekemski, tako vas uo Bog! 8Jednom se zaputila stabla da pomau kralja koji e vladati nad njima. Pa rekoe maslini: 'Budi nam kraljem!' 9Odgovori im maslina: 'Zar da se svog ulja odreknem to je na ast bozima i ljudima da bih vladala nad drugim drveem?' 10Tad rekoe stabla smokvi: 'Doi, budi nam kraljem!' 11Odgovori im smokva: 'Zar da se odreknem slatkoe i krasnoga ploda svog da bih vladala nad drugim drveem?' 12Tad rekoe stabla lozi: 'Doi, budi nam kraljem!' 13Odgovori im loza: 'Zar da se odreknem vina to veseli bogove i ljude da bih vladala nad drugim drveem?' 14Sva stabla rekoe tad glogu: 'Doi, budi nam kraljem!' 15A glog odgovori stablima: 'Ako me doista hoete pomazat' za kralja, u sjenu se moju sklonite. Ako neete, iz gloga e oganj planuti i saei cedrove libanonske!' 16Sada, jeste li vjerno i estito uinili kad ste izabrali Abimeleka za kralja? Jeste li se dobro ponijeli prema Jerubaalu i njegovoj kui? Jeste li mu uzvratili za djela to ih za vas uini? 17Moj se otac za vas borio izloivi svoj ivot te vas izbavio iz ruku Midjanaca, 18a vi danas ustaste protiv kue moga oca, pobiste njegove sinove, sedamdeset ljudi na istom kamenu, i nad graanima ekema uiniste kraljem Abimeleka, sina njegove robinje, zato to je va brat! 19Ako ste vjerno i poteno danas radili prema Jerubaalu i prema njegovoj kui, radujte se s Abimelekom, a on neka se raduje s vama! 20Ako niste, neka oganj izie iz Abimeleka i saee graane ekema i Bet-Mila i neka izie oganj iz graana ekema i Bet-Mila i saee Abimeleka!" 21Onda Jotam pobjee, skloni se i doe u Beer, i ondje ostade, jer se bojao svoga brata Abimeleka. 22Abimelek je vladao nad Izraelom tri godine. 23Tada Bog posla duh razdora meu Abimeleka i ekemske graane i ekemski se graani pobunie protiv Abimeleka. 24Bijae to zato da bi se osvetio zloin poinjen nad sedamdeset Jerubaalovih sinova i da bi njihova krv pala na njihova brata Abimeleka, koji ih ubi, i na graane ekema, koji mu pomogoe da ubije brau. 25Hotei mu napakostiti, ekemski su graani postavili zasjede po vrhovima planina i pljakali svakoga tko bi proao mimo njih onim putem. Javie to Abimeleku. 26Gaal, sin Ebedov, doe sa svojom braom i nastani se u ekemu; a ekemski se graani pouzdae u njega. 27Otiavi u polje, trgali su u svojim vinogradima groe i gazili ga, a onda udarili u veselje; uli su u hram svoga boga, jeli su, pili i proklinjali Abimeleka. 28A Gaal, Ebedov sin, povika: "Tko je Abimelek da mu sluimo? Zar ne bi trebalo da Jerubaalov sin i Zebul, njegov namjesnik, slue ljude Hamora, ekemova oca? Zato da mi njemu sluimo? 29O, kad bih imao ovaj narod u svojoj ruci, protjerao bih Abimeleka i rekao mu: 'Pojaaj svoju vojsku i izii u boj!'" 30A kad Zebul, gradski naelnik, doznade to je govorio Gaal, sin Ebedov, razgnjevi se. 31Posla glasnike Abimeleku u Arumu i porui mu: "Evo, Gaal, sin Ebedov, doao u ekem sa svojom braom i bune graane protiv tebe. 32Zato ustani nou, ti i narod to je s tobom, i stani u zasjedu u polju. 33A ujutro, kad ograne sunce, digni se i udari na grad. Kada Gaal i njegovi ljudi iziu preda te, ti uini s njima to ti prilike posavjetuju." 34Abimelek usta nou sa svim svojim ljudima i stade u zasjedu oko ekema u etiri ete. 35Kada je Gaal, sin Ebedov, iziao pred gradska vrata i zaustavio se, Abimelek i njegovi ljudi ustae iz zasjede. 36Gaal ugleda ljude i ree Zebulu: "Eno silaze ljudi s gorskih vrhova." "Od sjena gorskih vrhova", odgovori mu Zebul, "ine ti se ljudi." 37Opet progovori Gaal: "Eno silaze ljudi s visa zvana Zemljin pupak, a eta jedna dolazi putem od arobnjakog hrasta." 38Tad mu ree Zebul: "Gdje ti je sada jezik? Pa ti si govorio: 'Tko je Abimelek da mu sluimo?' Nisu li ondje ljudi koje si prezirao? Izii sada i pobij se s Abimelekom." 39I Gaal izie na elu ekemskih graana i pobi se s Abimelekom. 40Abimelek potjera Gaala i on pobjee pred njim; i mnogi njegovi ljudi padoe mrtvi prije nego to su i doli do vrata. 41Abimelek se tada vrati u Arumu, a Zebul potjera Gaala i njegovu brau i nije im vie dao da ostanu u ekemu. 42Sutradan je narod iziao u polje i javie to Abimeleku. 43On uze svoju vojsku, podijeli je u tri ete i stade u zasjedu u polju. Kad bi vidio gdje ljudi izlaze iz grada, nasrnuo bi na njih i pobio ih. 44Dok je Abimelek sa svojom etom udarao kod gradskih vrata, druge se dvije ete bacie na one koji bijahu u polju i tako ih pobie. 45itav je dan Abimelek opsjedao grad. Zauzevi ga, poubija sve stanovnitvo, razori grad i posu sol po njemu. 46Kad su to uli gospodari Migdal ekema, uoe svi u tvrdi prostor hrama El-Berita. 47Kada je Abimelek doznao da su se svi graani Migdal ekema ondje sakupili, 48popne se na Salmonsku goru sa svom vojskom svojom. Uzevi u ruke sjekiru, odsjee granu od drveta, podie je i metnu sebi na rame. A ljudima zapovjedi: "to vidjeste da sam ja uinio, uinite brzo i vi." 49I svi ljudi odsjekoe sebi po granu, a onda krenue za Abimelekom, nabacae granje na utvrdu i zapalie ga nad onima koji su se ondje nalazili. Tako izgiboe svi itelji Migdal ekema, oko tisuu ljudi i ena. 50Potom Abimelek krenu na Tebes, opsjede ga i osvoji. 51Bijae ondje usred grada kula kamo su se sklonili svi ljudi i ene i svi uglednici gradski. Zatvorivi za sobom vrata, popee se kuli na krov. 52Abimelek doe do kule i napade je. Dok je prilazio vratima kule da je zapali, 53neka ena baci mu rvanj na glavu i razbi mu lubanju. 54On brzo pozva svoga momka koji mu je nosio oruje i ree mu: "Trgni ma i ubij me da se ne govori o meni: 'ena ga je ubila.'" Njegov ga momak probode te on umrije. 55Kad su Izraelci vidjeli da je Abimelek mrtav, svi se vratie svojim kuama. 56Tako je Bog svalio na Abimeleka zlo koje je on uinio svome ocu pobivi sedamdesetero svoje brae. 57I sve zlo ekemaca Bog svali na njihove glave i tako ih stie kletva Jotama, sina Jerubaalova.