1Kako osamljena sjedi prijestolnica, neko naroda puna; postade kao udovica, neko velika meu narodima. Vladarica nad pokrajinama, na tlaku sad ide. 2Noi provodi gorko plaui, suzama pokriva obraze. Nikog nema da je utjei, od svih koji su je ljubili. Svi je prijatelji iznevjerie i postae joj neprijatelji. 3Izagnan je Juda, u nevolji je i u progonstvu tekom. Sad ivi meu poganima, ne nalazi poinka. Svi ga gonitelji sustiu u tjesnacima. 4Putovi sionski tuguju jer nitko ne dolazi na svetkovine. Sva su vrata razvaljena, sveenici uzdiu, ucviljene su djevice njegove, a on je pun gorine. 5Tlaitelji njegovi sada gospodare, neprijatelji likuju: Jahve ga ucvili zbog grijeha njegovih premnogih. Djeca mu otila u izgnanstvo pred tlaiteljem. 6Povukla se od Keri sionske sva slava njezina. Knezovi joj postadoe k'o ovnovi koji pae ne nalaze; nemoni vrludaju ispred gonia. 7Jeruzalem se spominje dana bijede i lutanja, kad mu narod dumanu u ruke pade a nitko mu pomoi ne prui. Tlaitelji ga gledahu smijui se njegovoj propasti. 8Teko sagrijei Jeruzalem, postade kao neistoa enina. Svi to ga tovahu, sada ga preziru: jer vidjee golotinju njegovu. On samo plae i natrag se okree. 9Skuti su mu uprljani, nije ni sanjao to ga eka. Duboko je pao, a nikog da ga tjei. "Pogledaj, Jahve, moju nevolju: jer neprijatelj likuje." 10Neprijatelj posee rukom za svim dragocjenostima njegovim. Gledao je gdje pogani provaljuju u njegovo Svetite, oni kojima si zabranio i pristup u svoj zbor. 11Sav narod njegov jeca, traei kruha; svi daju dragulje za hranu da bi ponovo ivnuli. Evo, Jahve, pogledaj kako sam prezren. 12Svi vi to putem prolazite, pogledajte i vidite ima li boli kakva je bol kojom sam ja pogoen, kojom me Jahve udari u dan estokog gnjeva svoga! 13S visine pusti oganj, utjera ga u kosti moje. Pred noge mreu mi razape i tako me nauznak obori; ucvili me, oalosti za sva vremena. 14Natovario me mojim grijesima, rukom ih svojom pritegnuo; na vrat mi ih navalio, snagu mi oduzeo. Predao me Gospod u ruke njihove, ne mogu se uspraviti. 15Sve junake iz moje sredine Gospod odbaci: digao je zbor protiv mene da uniti uzdanicu moju. U tijesku izgazi Gospod mene, djevicu, kerku Judinu. 16Zato moram plakati, oi mi suze liju, jer daleko je od mene moj tjeitelj da mi duh povrati. Sinovi su moji poraeni, odve silan bijae neprijatelj. 17Sion prua ruke: nema mu tjeitelja. Jahve je protiv Jakova sa svih strana pozvao tlaitelje; i tako Jeruzalem postade meu njima strailo. 18Jahve, on je pravedan; jer rijei se njegovoj protivih. Oh, ujte, narodi svi, gledajte moju bol: djevice moje, moji mladii, svi odoe u izgnanstvo! 19Pozvah sve ljubavnike svoje, ali me oni prevarie. Moji sveenici i starjeine pogiboe u gradu traei hrane da bi ponovo ivnuli. 20Pogledaj, Jahve, u kakvoj sam tjeskobi, moja utroba strepi, srce mi se u grudima gri jer bijah opako prkosan! Vani ma pokosi moje sinove, a unutra - smrt. 21uj kako stenjem: nema mi tjeitelja! Svi neprijatelji uju za moju nesreu i likuju to si to uinio! Daj da doe dan to si ga objavio, da njima bude kao meni. 22Neka se pokae sva njina zloa pred licem tvojim, a onda postupaj s njima kao to si sa mnom postupio za sve grijehe moje! Jer samo uzdiem, a srce moje tuguje.