1Kako mrakom zastrije Gospod u svom gnjevu Ker sionsku. S neba na zemlju baci slavu Izraelovu! I ne sjeti se podnoja svoga u dan gnjeva svojega! 2Bez milosti Gospod satrije sve stanove Jakovljeve, u svom gnjevu razori tvrave keri Judine; sa zemljom je sravnio i prokleo kraljevstvo i njegove knezove. 3U rasplamtjelom gnjevu svojem razbi svu snagu Izraelovu, povue svoju desnicu pred neprijateljem; u Jakovu raspiri plamen ognjeni koji sve uokolo prodire. 4Nategao je luk k'o neprijatelj, kao duman ispruio desnicu, ubijajui sve to mu drago bijae. Na ator Keri sionske sasu k'o oganj gnjev svoj jarosni. 5K'o neprijatelj Gospod bijae: razorio je Izraela, razorio sve dvore njegove, poruio njegove utvrde, umnoio keri Judinoj uzdisaje i jecaje. 6Kao vrtu razvali mu sjenicu, razori mjesto sastanka. Baci Jahve u zaborav svetkovine i subote na Sionu; u gnjevu svojem prezre kralja i sveenika. 7Svoj oltar je Gospod odbacio, zgadilo mu se Svetite njegovo. U ruke neprijatelja je predao bedeme svoje i dvorove. Buili su u Domu Jahvinu, kao u dan blagdanji. 8Jahve naumi razvaliti zidove Keri sionske. Nape ue mjerniko, ne ustegnu ruku od ruenja. Predzie, zidine zavi u tugu: oronue zajedno. 9Vrata njina utonue u zemlju, on im je razbio zasune; kralj i knezovi su meu pucima, Zakona nema! Ni u proroka vie se ne nalaze vienja Jahvina. 10Starjeine Keri sionske na zemlji sjede i ute, posiplju glavu prainom, kostrijet pripasuju. K zemlji glave obaraju djevice jeruzalemske. 11Iiljee mi oi od suza, utroba moja ustreptala, jetra mi se na zemlju prosula zbog sloma keri naroda mojega, jer djeca i dojenad umiru po trgovima Grada. 12Govore majkama svojim: "Gdje je ito i vino?" dok obamiru kao ranjeni po trgovima Grada, dok isputaju duu svoju na grudima matera svojih. 13S ime da te prispodobim? Na koga si nalik, Keri jeruzalemska? S kime da te usporedim, kako utjeim, djevice, Keri sionska? Jer kao more tvoja je nesrea neizmjerna. Tko e te iscijeliti? 14Vienja tvojih proroka bijahu varka i la, oni nisu objavili krivnju tvoju da te od izgnanstva odvrate. Varali su te utvarama lanim i zamamnim. 15Nad tobom pljeu rukama svi koji putem prolaze, zvide i vrte glavom zbog Keri jeruzalemske: "Je li to grad na glasu ljepotom, radost svemu svijetu?" 16Na tebe otvaraju usta svi neprijatelji tvoji, zvide, krguu zubima i govore: "Prodrijesmo je! To je dan za kojim eznusmo, doivjesmo, vidjesmo!" 17Jahve izvri naum svoj, odra svoju rije koju naredi u davnim danima: nemilice te razorio. Neprijatelj likuje zbog tebe, tvoj protivnik rog svoj podie. 18U sav glas vii Gospodu, jecaj, Keri sionska! Neka k'o potok teku tvoje suze danju i nou. Ne daj poinka sebi, neka se zjenica oka tvoga ne odmori. 19Ustani, vii nou za svake promjene strae. K'o vodu izlij srce pred licem Gospodnjim, k njemu podii ruke i trai milost za svoju nejaad koja od glada obamire po uglovima ulica. 20Pogledaj, Jahve, i vidi kome si to uinio. Zar ene da jedu porod svoj, djecu to njiu u naruju? Zar moradoe biti poklani u Svetitu Gospodnjem sveenici i proroci? 21U ulinoj praini lee djeca i starci; moje djevice i moji mladii od maa padoe. Ti ih pomori u dan gnjeva svojega, ti ih pokla nemilice. 22Ti si, kao na dan sveani, sa svih strana sazvao uase moje. U dan gnjeva Jahvina nitko nije preivio, nitko se nije spasio. One koje sam odnjihala i odgojila neprijatelj moj sve je istrijebio.