1Ja sam ovjek to upozna bijedu pod ibom gnjeva njegova. 2Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti. 3I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka. 4Iscijedio je moje meso, kou moju, polomio kosti moje. 5Nainio mi jaram, glavu obrubio tegobama. 6Pustio me da ivim u tminama kao mrtvaci vjeiti. 7Zazidao me, i ja ne mogu izai, oteao je moje okove. 8Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao. 9Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrio je putove moje. 10Meni on bijae medvjed koji vreba, lav u zasjedi. 11U bespua me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem. 12Napinjao je luk svoj i gaao me kao metu za svoje strelice. 13U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca. 14Postao sam smijean svome narodu, rugalica svakidanja. 15Gorinom me hranio, pelinom me napajao. 16Putao me da zube krim kamen grizui, zakapao me u pepeo. 17Dui je mojoj oduzet mir i vie ne znam to je srea! 18Rekoh: Dotrajao je ivot moj i nada koja mi od Jahve dolazi. 19Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova! 20Bez prestanka na to misli i sahne dua u meni. 21To nosim u srcu i gojim nadu u sebi. 22Dobrota Jahvina nije nestala, milosre njegovo nije presuilo. 23Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika! 24"Jahve je dio moj", veli mi dua, "i zato se u nj pouzdajem." 25Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, dui koja ga trai. 26Dobro je u miru ekati spasenje Jahvino! 27Dobro je ovjeku da nosi jaram za svoje mladosti. 28Neka sjedi u samoi i uti, jer mu On to nametnu; 29neka usne priljubi uz prainu, moda jo ima nade! 30Neka prui obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom. 31Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek: 32jer ako i rastui, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi. 33Jer samo nerado on poniava i rascvili sinove ovjeka. 34Kad se gaze nogama svi zemaljski sunjevi, 35kad se izvre pravica ovjeku pred licem Svevinjeg, 36kad se krivica nanosi ovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi? 37Tko je rekao neto i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio? 38Ne dolazi li iz usta Svevinjega i dobro i zlo? 39Na to se tue ivi ljudi? Svatko na svoj grijeh. 40Ispitajmo, pretraimo pute svoje i vratimo se Jahvi. 41Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima. 42Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi pratao! 43Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi tedio. 44Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe. 45Nainio si od nas smee i odmet meu narodima. 46Razjapili usta na nas svi neprijatelji nai. 47Uas i jama bila nam sudbina, propast i zator! 48Potoci suza teku iz oiju mojih zbog propasti Keri naroda mojega. 49Moje oi liju suze bez prestanka, jer prestanka nema 50dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa. 51Moje mi oko bol zadaje zbog keri svih mojega grada. 52Uporno me k'o pticu progone svi to me mrze, a bez razloga. 53U jamu bacie moj ivot i zatrpae je kamenjem. 54Voda mi doe preko glave, rekoh sam sebi: "Pogiboh!" 55I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame. 56Ti ou moj glas: "Ne zaepljuj ui svoje na vapaje moje." 57Bliz meni bijae u dan vapaja mog, govorae: "Ne boj se!" 58Ti si, Gospode, izborio pravdu za duu moju, ti si ivot moj izbavio. 59Ti, Jahve, vidje kako me tlae, dosudi mi pravdu. 60Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene. 61uo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene. 62Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan. 63Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica. 64Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih. 65Uini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim. 66Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve!