1Jao, potamnje zlato, to suho zlato! Sveto se kamenje prosu na uglovima svih ulica. 2Sinovi sionski, neko cijenjeni kao najie zlato, ah, sada ih cijene kao sudove glinske, kao djelo ruku lonarevih! 3ak i akali pruaju dojke i doje mladunad, ali keri naroda moga postae okrutne kao nojevi u pustinji. 4Jezik dojeneta za nepce se lijepi od ei. Djeca vape za kruhom, a nikog da im ga prui. 5Oni to se neko sladie biranim jelima ginu po ulicama; neko noeni u grimizu, sada se valjaju po bunitu. 6Vei bijae zloin Keri naroda moga od grijeha Sodome, to u tren oka bi razorena, a niija se ruka ne die na nju. 7Njeni mladii bijahu neko ii od snijega, bjelji od mlijeka, od koralja rumenija bijahu im tijela, lice glatko k'o safir. 8Sad im je obraz crnji od ae, ne prepoznaju se vie na ulici. Koa im se lijepi za kosti, suha kao drvo. 9Kako su sretni oni to ih ma probode, sretniji od onih koje pomori glad; koji padaju, iscrpljeni, jer im nedostaju plodovi zemljini. 10ene, tako njene, kuhae djecu svoju, njima se hranie za propasti Keri naroda moga. 11Jahve je utolio svoj bijes, izlio jarosnu srdbu svoju, na Sionu raspirio poar to saie i same temelje njegove. 12Nisu vjerovali kraljevi zemaljski ni svekoliko stanovnitvo zemlje da e ugnjeta i neprijatelj ui na vrata jeruzalemska - 13zbog grijeha svojih proroka, zbog bezakonja sveenika koji usred grada prolijevahu krv pravednika! 14K'o slijepi teturahu ulicama, omateni krvlju, te nitko nije smio da se takne odjee njihove. 15"Natrag, neisti!" - viu im. "Natrag! Ne dirajte!" I tada pobjegoe poganima, al' ne smjedoe ondje ostati. 16Rasprilo ih lice Jahvino, on ih vie nije gledao. Ne potuju vie sveenika, ne saaljuju staraca. 17Ve nam oi iiljee iekujui pomo, ali uzalud; s kula naih zure' u daljinu oekivasmo narod koji nas ne moe spasiti. 18Vrebaju nam na korake da ne hodamo po trgovima svojim. Blii nam se kraj, navrili nam se dani, na konac dolazi. 19Nai gonitelji bijahu bri od orlova na nebu; u planini nas ganjahu, u pustinji doekivahu u zasjedi. 20Na ivotni dah, Jahvin pomazanik, pade u njihove jame - on za koga govorasmo: "U sjeni njegovoj ivjet emo meu narodima." 21Raduj se i veseli se, Keri edomska, ti koja ivi u zemlji Usu: doi e i do tebe aa, opit e se i razgoliti. 22Tvoj grijeh je iskupljen, Keri sionska, nee te vie u izgnanstvo voditi. Kaznit e opainu tvoju, Keri edomska, razotkriti grijehe tvoje.