1Spomeni se, Jahve, to nas je snalo, pogledaj, vidi sramotu nau! 2Batina naa pade u ruke strancima, domovi nai pripadoe tuincima. 3Siroad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice. 4Vodu to pijemo plaamo novcem, i za drvo valja nam platiti. 5Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti. 6Pruamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo. 7Oci nai zgrijeie i vie ih nema, a mi nosimo krivice njihove. 8Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih. 9Kruh svoj donosimo izlaui ivot mau u pustinji. 10Koa nam gori kao pe uarena, ognjicom od plamena gladi. 11Oskvrnuli su ene na Sionu i djevice u gradovima judejskim. 12Svojim su rukama vjeali knezove, ni lica staraka nisu potivali. 13Mladii su nosili rvnjeve, djeca padala pod bremenom drva. 14Starci su ostavili vrata, mladii vie ne sviraju na lirama. 15Radosti nesta iz naih srdaca, na ples se pretvori u tugovanje. 16Pao je vijenac s nae glave, jao nama to zgrijeismo! 17Evo zato nam srce boluje, evo zato nam oi se zastiru: 18zato to Gora sionska opustje i po njoj se uljaju akali. 19Ali ti, Jahve, ostaje zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena. 20Zato da nas zaboravi zauvijek, da nas ostavi za mnoge dane? 21Vrati nas k sebi, Jahve, obratit emo se, obnovi dane nae kao to neko bijahu. 22Il' nas hoe sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi?