1Jahve ree Mojsiju: 2"Govori Izraelcima i reci im: 'Ako tko zaeli podmiriti Jahvi zavjet to vrijedi koliko ovjek, 3neka ti je mjerilo: mukarca od dvadeset do ezdeset godina starosti procijeni pedeset ekela u srebru, prema hramskom ekelu, 4a ensku procijeni trideset ekela. 5A za dob od pet do dvadeset godina neka tvoja procjena bude: za mukarca dvadeset ekela, a za ensku deset ekela. 6Je li dob od jednoga mjeseca do pet godina, neka ti je procjena: za muko pet ekela u srebru, a procjena za ensko tri ekela u srebru. 7Bude li u starosti od ezdeset godina ili vie, neka ti je procjena: za mukarca petnaest ekela, a za ensku deset ekela. 8Ali ako je tko siromaan te ne moe platiti svoju cijenu, neka ga dovedu pred sveenika i neka ga sveenik procijeni. Ali neka sveenik procijeni prema onome to zavjetovalac moe dati. 9Ako zavjetovani prinos bude od ivotinja koje se mogu Jahvi prinositi, svaki takav prinos Jahvi bit e posveena stvar. 10Neka se ne nadomjeta niti zamjenjuje za to drugo - bilo dobro za loe, bilo loe za dobro. Ako li se napravi zamjena jednoga ivineta za drugo, onda e i zavjetovano i ono koje ga je zamijenilo biti posveena stvar. 11Bude li zavjetovani prinos od neiste ivotinje koja se ne moe Jahvi prinositi, neka se takvo ivine dovede k sveeniku 12pa neka ga on procijeni. Bilo skupo, bilo jeftino, kako sveenik procijeni, neka tako bude. 13Zaeli li ga tko otkupiti, neka doda njegovoj procjeni jednu petinu. 14Ako tko posveti svoju kuu zavjetovavi je Jahvi, neka sveenik procijeni da li je dobra ili loa. Kako sveenik prosudi, neka tako ostane. 15Ako onaj koji je svoju kuu zavjetovao zaeli da je otkupi, neka dometne jednu petinu svoti na koju je procijenjena pa neka bude njegova. 16Ako tko zavjetuje Jahvi dio zemljita od svoga vlasnitva, procijeni ga prema njegovu usjevu: za jedan homer jemena sjemena pedeset ekela u srebru. 17Zavjetuje li zemljite za jubilejske godine, neka ostane prema ovoj procjeni. 18Ali ako zemljite zavjetuje poslije jubilejske godine, neka sveenik prorauna cijenu prema godinama to preostaju do jubilejske godine i prema tome smanji procjenu. 19Ako onaj tko je zemljite zavjetovao zaeli da ga otkupi, neka doda jednu petinu svoti na koju je procijenjeno pa neka mu ostane. 20Ako zemljite ne otkupi nego ga proda drugome, ne moe se vie otkupiti. 21Kad zemljite bude osloboeno u jubilejskoj godini, neka se posveti Jahvi kao zavjetovano zemljite i postane sveenikov posjed. 22Zavjetuje li tko Jahvi kupljeno zemljite koje nije dio njegove oevine, 23neka mu sveenik prorauna razmjernu procjenu do jubilejske godine. I toga istog dana neka isplati iznos kao stvar posveenu Jahvi. 24U jubilejskoj godini zemljite se ima vratiti onome od koga je kupljeno - kome pripada zemljino vlasnitvo. 25Svaka procjena neka se vri prema hramskom ekelu: dvadeset gera jedan ekel. 26Ali neka nitko ne zavjetuje prvinu od stoke. Ta prvina ionako pripada Jahvi - Jahvina je, pa bila od sitnoga bila od krupnoga blaga. 27Bude li od neiste stoke, moe se otkupiti prema procjeni, dometnuvi petinu cijene. Ako se ne otkupi, neka se prema procjeni proda. 28Ali nita od 'herema', od onog to je Jahvi izrueno, bio to ovjek ili ivine ili njegovo batinjeno zemljite, nita to je tko Jahvi zavjetom posvetio, ne moe se niti prodati niti otkupiti. Svaka zavjetom posveena stvar najvea je Jahvina svetinja. 29Nijedno ljudsko bie koje bude 'heremom' - prokletstvom - udareno ne smije se otkupljivati: mora se smaknuti. 30Svaka desetina sa zemljita, bilo od poljskih usjeva bilo od plodova sa stabala, pripada Jahvi; to je Jahvi posveeno. 31Ako bi tko htio otkupiti koji dio svoje desetine, mora tome dodati jednu petinu cijene. 32Svaka desetina od krupnoga i sitnoga blaga, to jest svako deseto od svega to prolazi ispod pastirskog tapa, neka bude posveeno Jahvi. 33Neka se ne gleda je li dobro ili ravo; i neka se ne zamjenjuje. Ako se ipak zamijeni, neka je onda i jedno i drugo posveeno i ne smije se otkupljivati.'" 34To su zapovijedi koje je Jahve izdao Mojsiju za Izraelce na Sinajskome brdu.