1Kad ve mnogi poduzee sastaviti izvjee o dogaajima koji se ispunie meu nama - 2kako nam to predadoe oni koji od poetka bijahu oevici i sluge Rijei - 3poto sam sve, od poetka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati 4da se tako osvjedoi o pouzdanosti svega u emu si pouen. 5U dane Heroda, kralja judejskoga, bijae neki sveenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. ena mu bijae od keri Aronovih, a ime joj Elizabeta. 6Oboje bijahu pravedni pred Bogom: ivjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. 7No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijae nerotkinja, a oboje ve poodmakle dobi. 8Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao sveeniku slubu pred Bogom, 9drijebom ga zapade po bogoslunom obiaju da ue u Svetite Gospodnje i prinese kad. 10Za vrijeme kaenice sve je ono mnotvo naroda vani molilo. 11A njemu se ukaza aneo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga rtvenika. 12Ugledavi ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. 13No aneo mu ree: "Ne boj se, Zaharija! Usliana ti je molitva: ena e ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut e mu ime Ivan. 14Bit e ti radost i veselje i roenje e njegovo mnoge obradovati. 15Bit e doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pia nee piti. Duha Svetoga bit e pun ve od majine utrobe. 16Mnoge e sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. 17Ii e pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan." 18Nato Zaharija ree anelu: "Po emu u ja to razaznati. Ta star sam i ena mi poodmakle dobi." 19Aneo mu odgovori: "Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. 20I evo, budui da nisi povjerovao mojim rijeima, koje e se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet e i nee moi govoriti do dana dok se to ne zbude." 21Narod je iekivao Zahariju i udio se to se toliko zadrao u Svetitu. 22Kad je napokon izaao, nije im mogao nita rei pa zakljuie da je u Svetitu imao vienje. Nastojao im se dodue izraziti znakovima, ali osta nijem. 23Kad se navrie dani njegove slube, otie kui. 24Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova ena. Krila se pet mjeseci govorei: 25"Evo, to mi je uinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu meu ljudima." 26U estome mjesecu posla Bog anela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret 27k djevici zaruenoj s muem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. 28Aneo ue k njoj i ree: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" 29Na tu se rije ona smete i stade razmiljati kakav bi to bio pozdrav. 30No aneo joj ree: "Ne boj se, Marijo! Ta nala si milost u Boga. 31Evo, zaet e i roditi sina i nadjenut e mu ime Isus. 32On e biti velik i zvat e se Sin Svevinjega. Njemu e Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, 33i kraljevat e nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu nee biti kraja." 34Nato e Marija anelu: "Kako e to biti kad ja mua ne poznajem?" 35Aneo joj odgovori: "Duh Sveti sii e na te i sila e te Svevinjega osjeniti. Zato e to edo i biti sveto, Sin Boji. 36A evo tvoje roakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zae sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je ve esti mjesec. 37Ta Bogu nita nije nemogue!" 38Nato Marija ree: "Evo slubenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj rijei!" I aneo otie od nje. 39Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. 40Ue u Zaharijinu kuu i pozdravi Elizabetu. 41im Elizabeta zau Marijin pozdrav, zaigra joj edo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga 42i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti meu enama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! 43Ta otkuda meni da mi doe majka Gospodina mojega? 44Gledaj samo! Tek to mi do uiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti edo u utrobi. 45Blaena ti to povjerova da e se ispuniti to ti je reeno od Gospodina!" 46Tada Marija ree: "Velia dua moja Gospodina, 47klike duh moj u Bogu, mome Spasitelju, 48to pogleda na neznatnost slubenice svoje: odsad e me, evo, svi narataji zvati blaenom. 49Jer velika mi djela uini Svesilni, sveto je ime njegovo! 50Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima to se njega boje. 51Iskaza snagu miice svoje, raspri oholice umiljene. 52Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. 53Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. 54Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obea ocima naim: 55spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka." 56Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kui. 57Elizabeti se meutim navrilo vrijeme da rodi. I porodi sina. 58Kad su njezini susjedi i roaci uli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome. 59Osmoga se dana okupe da obreu djeaka. Htjedoe ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija, 60no mati se njegova usprotivi: "Nipoto, nego zvat e se Ivan!" 61Rekoe joj na to: "Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao." 62Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom eli prozvati. 63On zaiska ploicu i napisa "Ivan mu je ime!" Svi se zaude, 64a njemu se umah otvorie usta i jezik te progovori blagoslivljajui Boga. 65Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglaavali svi ti dogaaji. 66I koji su god uli, razmiljahu o tome pitajui se: "to li e biti od ovoga djeteta?" Uistinu, ruka Gospodnja bijae s njime. 67A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati: to pohodi i otkupi narod svoj! 68Podie nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega, 69kao to obea na usta svetih proroka svojih odvijeka: 70spasiti nas od neprijatelja naih i od ruke sviju koji nas mrze; 71iskazati dobrotu ocima naim i sjetiti se svetog Saveza svojega, 72zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu naemu: da e nam dati 73te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, sluimo bez straha 74u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje. 75A ti, dijete, prorok e se Svevinjega zvati jer e ii pred Gospodinom da mu pripravi putove, 76da prui spoznaju spasenja narodu njegovu po otputenju grijeha njihovih, 77darom premilosrdnog srca Boga naega po kojem e nas pohoditi Mlado sunce s visine 78da obasja one to sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge nae na put mira." 79Djeak je meutim rastao i duhom jaao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.