1Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu uenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doi. 2Govorio im je: "etva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara etve da radnike poalje u etvu svoju. 3Idite! Evo, aljem vas kao janjce meu vukove. 4Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obue. I nikoga putem ne pozdravljajte. 5U koju god kuu uete, najprije recite: 'Mir kui ovoj!' 6Bude li tko ondje prijatelj mira, poinut e na njemu mir va. Ako li ne, vratit e se na vas. 7U toj kui ostanite, jedite i pijte to se kod njih nae. Ta vrijedan je radnik plae svoje. Ne prelazite iz kue u kuu." 8"Kad u koji grad uete pa vas prime, jedite to vam se ponudi 9i lijeite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: 'Pribliilo vam se kraljevstvo Boje!' 10A kad u neki grad uete pa vas ne prime, iziite na njegove ulice i recite: 11'I prainu vaega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Pribliilo se kraljevstvo Boje!' 12Kaem vam: Sodomcima e u onaj dan biti lake negoli tomu gradu." 13"Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila udesa koja su se dogodila u vama, odavna bi ve, sjede u kostrijeti i pepelu, inili pokoru. 14Ali Tiru i Sidonu bit e na Sudu lake negoli vama. 15I ti Kafarnaume! Zar e se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje e se strovaliti. 16Tko vas slua, mene slua; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla." 17Vratie se zatim sedamdesetdvojica radosni govorei: "Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!" 18A on im ree: "Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. 19Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i tipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i nita vam nee nakoditi. 20Ali ne radujte se to vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se to su vam imena zapisana na nebesima." 21U taj isti as uskliknu Isus u Duhu Svetom: "Slavim te, Oe, Gospodaru neba i zemlje, to si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oe! Tako se tebi svidjelo. 22Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin - doli Otac; niti tko je Otac - doli Sin i onaj kome Sin hoe da objavi." 23Tada se okrene uenicima pa im nasamo ree: "Blago oima koje gledaju to vi gledate! 24Kaem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti to vi gledate, ali nisu vidjeli; i uti to vi sluate, ali nisu uli!" 25I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskua, upita: "Uitelju, to mi je initi da ivot vjeni batinim?" 26A on mu ree: "U Zakonu to pie? Kako ita?" 27Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom duom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga blinjega kao sebe samoga!" 28Ree mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To ini i ivjet e." 29Ali hotei se opravdati, ree on Isusu: "A tko je moj blinji?" 30Isus prihvati i ree: "ovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao meu razbojnike koji ga svukoe i izranie pa odoe ostavivi ga polumrtva. 31Sluajno je onim putem silazio neki sveenik, vidje ga i zaobie. 32A tako i levit: prolazei onuda, vidje ga i zaobie. 33Neki Samarijanac putujui doe do njega, vidje ga, saali se 34pa mu pristupi i povije rane zalivi ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje ivine, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. 35Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioniaru i ree: 'Pobrini se za njega. Ako to vie potroi, isplatit u ti kad se budem vraao.'" 36"to ti se ini, koji je od ove trojice bio blinji onomu koji je upao meu razbojnike?" 37On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosre." Nato mu ree Isus: "Idi pa i ti ini tako!" 38Dok su oni tako putovali, ue on u jedno selo. ena neka, imenom Marta, primi ga u kuu. 39Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i sluae rije njegovu. 40A Marta bijae sva zauzeta posluivanjem pa pristupi i ree: "Gospodine, zar ne mari to me sestra samu ostavila posluivati? Reci joj dakle da mi pomogne." 41Odgovori joj Gospodin: "Marta, Marta! Brine se i uznemiruje za mnogo, 42a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se nee oduzeti."