1Poto dovri sve te svoje besjede narodu, ue u Kafarnaum. 2Nekomu satniku bijae bolestan sluga, samo to ne izdahnu, a bijae mu veoma drag. 3Kad je satnik uo za Isusa, posla k njemu starjeine idovske molei ga da doe i ozdravi mu slugu. 4Kad oni dooe Isusu, usrdno ga moljahu: "Dostojan je da mu to uini 5jer voli na narod, i sinagogu nam je sagradio." 6Isus se uputi s njima. I kad bijae ve kui nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: "Gospodine, ne mui se. Nisam dostojan da ue pod krov moj. 7Zato se i ne smatrah dostojnim doi k tebi. Nego - reci rije da ozdravi sluga moj. 8Ta i ja, premda sam vlasti podreen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi' - i ode, drugomu: 'Doi' - i doe, a sluzi svomu: 'Uini to' - i uini." 9uvi to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnotvu koje je ilo za njim i ree: "Kaem vam, ni u Izraelu na naoh tolike vjere." 10Kad se oni koji su bili poslani vratie kui, naoe slugu zdrava. 11Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi uenici i silan svijet. 12Kad se priblii gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. 13Kad je Gospodin ugleda, saali mu se nad njom i ree joj: "Ne plai!" 14Pristupi zatim, dotae se nosila; nosioci stadoe, a on ree: "Mladiu, kaem ti, ustani!" 15I mrtvac se podie i progovori, a on ga dade njegovoj majci. 16Sve obuze strah te slavljahu Boga govorei: "Prorok velik usta meu nama! Pohodi Bog narod svoj!" 17I proiri se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici. 18Sve to dojavie Ivanu njegovi uenici. On dozva dvojicu svojih uenika 19i posla ih Gospodinu da ga pitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doi ili drugoga da ekamo?" 20Doavi k njemu, rekoe ti ljudi: "Ivan Krstitelj posla nas k tebi da pitamo: 'Jesi li ti Onaj koji ima doi ili drugoga da ekamo?'" 21Upravo u taj as Isus je ozdravio mnoge od bolesti, muka i zlih duhova i mnoge je slijepe podario vidom. 22Tada im odgovori: "Poite i javite Ivanu to ste vidjeli i uli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se iste, gluhi uju, mrtvi ustaju, siromasima se navjeuje evanelje. 23I blago onom tko se ne sablazni o mene." 24Kad Ivanovi glasnici odoe, poe Isus govoriti mnotvu o Ivanu: "to ste izali u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? 25Ili to ste izali vidjeti: ovjeka u mekuaste haljine odjevena? Eno, oni u sjajnoj odjei i raskoju po kraljevskim su dvorima. 26Ili to ste izali vidjeti? Proroka? Uistinu, kaem vam, i vie nego proroka! 27On je onaj o kome je pisano: Evo, aljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. 28Kaem vam: meu roenima od ene nitko nije vei od Ivana. A ipak, i najmanji u kraljevstvu Bojem vei je od njega." 29Sav narod koji ga je sluao, pa i carinici, uvidjee pravednost Boju: pokrstie se Ivanovim krstom. 30Naprotiv, farizeji i zakonoznanci ometoe to je Bog s njima naumio jer ne htjedoe da ih Ivan krsti. 31"S kime dakle da prispodobim ljude ovog narataja? Komu su nalik? 32Nalik su djeci to sjede na trgu pa jedni drugima po poslovici dovikuju: 'Zasvirasmo vam i ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!' 33Doista, doao je Ivan Krstitelj. Nije kruha jeo ni vina pio, a velite: 'avla ima!' 34Doao je Sin ovjeji koji jede i pije, a govorite: 'Evo izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grenika!' 35Ali opravda se Mudrost pred svom djecom svojom." 36Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On ue u kuu farizejevu i prie stolu. 37Kad eto neke ene koja bijae grenica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kui pa ponese alabastrenu posudicu pomasti 38i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poe mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomau. 39Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to ena koja ga se dotie: da je grenica." 40A Isus, da mu odgovori, ree: "imune, imam ti neto rei." A on e: "Uitelju, reci!" A on: 41"Neki vjerovnik imao dva dunika. Jedan mu dugovae pet stotina denara, drugi pedeset. 42Budui da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji e ga dakle od njih vie ljubiti?" 43imun odgovori: "Predmnijevam, onaj kojemu je vie otpustio." Ree mu Isus: "Pravo si prosudio." 44I okrenut eni ree imunu: "Vidi li ovu enu? Uoh ti u kuu, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. 45Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako ue, ne presta mi noge cjelivati. 46Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomau noge pomaza. 47Stoga, kaem ti, oproteni su joj grijesi mnogi jer ljubljae mnogo. Komu se malo oprata, malo ljubi." 48A eni ree: "Oproteni su ti grijesi." 49Sustolnici poeli nato meu sobom govoriti: "Tko je ovaj da i grijehe oprata?" 50A on ree eni: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!"