1Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajui i navjeujui evanelje o kraljevstvu Bojemu. Bila su s njim dvanaestorica 2i neke ene koje bijahu izlijeene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijae izagnao sedam avola; 3zatim Ivana, ena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluivale od svojih dobara. 4Kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnue k njemu, prozbori u prispodobi: 5"Izie sija sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bi pogaeno i ptice ga nebeske pozobae. 6Drugo pade na kamen i, tek to je izniklo, osui se jer ne imae vlage. 7Drugo opet pade meu trnje i trnje ga preraste i ugui. 8Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom." Rekavi to, povika: "Tko ima ui da uje, neka uje!" 9Upitae ga uenici kakva bi to bila prispodoba. 10A on im ree: "Vama je dano znati otajstva kraljevstva Bojega, a ostalima u prispodobama - da gledajui ne vide i sluajui ne razumiju." 11"A ovo je prispodoba: Sjeme je Rije Boja. 12Oni uz put sluatelji su. Zatim dolazi avao i odnosi Rije iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se. 13A na kamenu - to su oni koji kad uju, s radou prime Rije, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kunje otpadnu. 14A to pade u trnje - to su oni koji posluaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama ivota, ugue se i ne dorode roda. 15Ono pak u dobroj zemlji - to su oni koji u plemenitu i dobru srcu sluaju Rije, zadre je i donose rod u ustrajnosti." 16"Nitko ne uie svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod postelju, nego je stavlja na svijenjak da oni koji ulaze vide svjetlost. 17Ta nita nije tajno to se nee oitovati; nita skriveno to se nee saznati i na vidjelo doi." 18"Pazite dakle kako sluate. Doista, onomu tko ima dat e se, a onomu tko nema oduzet e se i ono to misli da ima." 19A majka i braa njegova htjedoe k njemu, ali ne mogoe do njega zbog mnotva. 20Javie mu: "Majka tvoja i braa tvoja stoje vani i ele te vidjeti." 21A on im odgovori: "Majka moja, braa moja - ovi su koji rije Boju sluaju i vre." 22Jednoga dana ue u lau on i uenici njegovi. I ree im: "Prijeimo na onu stranu jezera." I otisnue se. 23Dok su plovili, on zaspa. I spusti se oluja na jezero. Voda stane nadirati te bijahu u pogibli. 24Oni pristupie i probudie ga govorei: "Uitelju, uitelju, propadosmo!" On se probudi, zaprijeti vjetru i valovlju; i oni se smire te nasta utiha. 25A on e im: "Gdje vam je vjera?" A oni se prestraeni u udu zapitkivahu: "Tko li je ovaj da i vjetrovima zapovijeda i vodi, i pokoravaju mu se?" 26Doplovie u gergezenski kraj koji je nasuprot Galileji. 27im izie na kopno, eto mu iz grada u susret nekog ovjeka koji imae zloduhe. Ve dugo vremena nije se uope odijevao niti stanovao u kui, nego po grobnicama. 28Kad opazi Isusa, zastenja, pade niice preda nj i u sav glas povika: "to ti ima sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevinjega? Molim te, ne mui me!" 29Jer bijae zapovjedio neistom duhu da izie iz toga ovjeka. Da, dugo ga je ve vremena drao u vlasti i makar su ga lancima vezali i u verigama uvali, on bi raskidao spone i zloduh bi ga odagnao u pustinju. 30Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" On ree: "Legija", jer u nj uoe mnogi zlodusi. 31I zaklinjahu ga da im ne naredi vratiti se u Bezdan. 32A ondje u gori paslo je poveliko krdo svinja. Zaklinjahu ga dakle da im dopusti ui u njih. I on im dopusti. 33Tada zlodusi izioe iz ovjeka i uoe u svinje. Krdo jurnu niz obronak u jezero i podavi se. 34Vidjevi to se dogodilo, svinjari pobjegoe i razglasie gradom i selima. 35A ljudi izioe vidjeti to se dogodilo. Dooe Isusu i naoe ovjeka iz kojega bijahu izali zlodusi gdje do nogu Isusovih sjedi, obuen i zdrave pameti. I prestrae se. 36A oevici im ispripovijedie kako je opsjednuti ozdravio. 37I zamoli ga sve ono mnotvo iz okolice gergezenske da ode od njih jer ih strah velik spopade. On ue u lau i vrati se. 38A moljae ga ovjek iz koga izioe zlodusi da moe ostati s njim, ali ga on otpusti govorei: 39"Vrati se kui i pripovijedaj to ti uini Bog." On ode razglaujui po svem gradu to mu uini Isus. 40Na povratku Isusa doeka mnotvo jer su ga svi eljno iekivali. 41I gle, doe ovjek, ime mu Jair, koji bijae predstojnik sinagoge. Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti da doe u njegovu kuu. 42Imae ker jedinicu, otprilike od dvanaest godina, koja umirae. Dok je onamo iao, mnotvo ga guralo odasvud. 43A neka ena koja je ve dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve svoje imanje potroila na lijenike i nitko je nije mogao izlijeiti, 44prie odostrag i dotaknu se skuta njegove haljine i umah joj se zaustavi krvarenje. 45I ree Isus: "Tko me se to dotaknu?" Svi se branili, a Petar e: "Uitelju, mnotvo te gura i pritie." 46A Isus: "Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz mene." 47A ena, vidjevi da se ne moe kriti, sva u strahu pristupi i baci se preda nj te pred svim narodom ispripovjedi zato ga se dotakla i kako je umah ozdravila. 48A on joj ree: "Keri, vjera te tvoja spasila. Idi u miru!" 49Dok je on jo govorio, eto jednog od nadstojnikovih s porukom: "Umrla ti ki, ne mui vie Uitelja." 50uo to Isus pa mu ree: "Ne boj se! Samo vjeruj i ona e se spasiti!" 51Ue u kuu, ali nikomu ne dopusti da s njim ue osim Petra, Ivana, Jakova i djetetova oca i majke. 52A svi plakahu i alovahu za njom. A on im ree: "Ne plaite! Nije umrla, nego spava!" 53No oni mu se podsmjehivahu znajui da je umrla. 54On je uhvati za ruku i povika: "Dijete, ustani!" 55I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu jesti. 56Njezini se roditelji zaudie, a on zapovjedi da nikome ne reknu to se dogodilo.