1Krenuvi odande, doe u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I opet mnotvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem obiaju ponovno pouavae. 2A pristupe farizeji pa, da ga iskuaju, upitae: "Je li muu doputeno otpustiti enu?" 3On im odgovori: "to vam zapovjedi Mojsije?" 4Oni rekoe: "Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i - otpustiti." 5A Isus e im: "Zbog okorjelosti srca vaega napisa vam on tu zapovijed. 6Od poetka stvorenja muko i ensko stvori ih. 7Stoga e ovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju enu; 8i dvoje njih bit e jedno tijelo. Tako vie nisu dvoje, nego jedno tijelo. 9to dakle Bog zdrui, ovjek neka ne rastavlja!" 10U kui su ga uenici ponovno o tome ispitivali. 11I ree im: "Tko otpusti svoju enu pa se oeni drugom, ini prema prvoj preljub. 12I ako ena napusti svoga mua pa se uda za drugoga, ini preljub." 13Donosili mu djeicu da ih se dotakne, a uenici im branili. 14Opazivi to, Isus se ozlovolji i ree im: "Pustite djeicu neka dolaze k meni; ne prijeite im jer takvih je kraljevstvo Boje! 15Zaista, kaem vam, tko ne primi kraljevstva Bojega kao dijete, ne, u nj nee ui." 16Nato ih zagrli pa ih blagoslivljae polaui na njih ruke. 17I dok je izlazio na put, dotri netko, klekne preda nj pa ga upita: "Uitelju dobri, to mi je initi da batinim ivot vjeni?" 18Isus mu ree: "to me zove dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! 19Zapovijedi znade: Ne ubij! Ne ini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoi lano! Ne otmi! Potuj oca svoga i majku!" 20On mu odgovori: "Uitelju, sve sam to uvao od svoje mladosti." 21Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: "Jedno ti nedostaje! Idi i to ima, prodaj i podaj siromasima pa e imati blago na nebu. A onda doi i idi za mnom." 22On se na tu rije smrkne i ode alostan jer imae velik imetak. 23Isus zaokrui pogledom pa e svojim uenicima: "Kako li e teko imunici u kraljevstvo Boje!" 24Uenici ostadoe zapanjeni tim njegovim rijeima. Zato im Isus ponovi: "Djeco, kako je teko u kraljevstvo Boje! 25Lake je devi kroz uice iglene nego bogatau u kraljevstvo Boje." 26Oni se jo vema snebivahu te e jedan drugome: "Pa tko se onda moe spasiti?" 27Isus upre u njih pogled i ree: "Ljudima je nemogue, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve mogue!" 28Petar mu poe govoriti: "Evo, mi sve ostavismo i poosmo za tobom." 29Ree Isus: "Zaista, kaem vam, nema ga tko ostavi kuu, ili brau, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanelja, 30a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kua, i brae, i sestara, i majki, i djece, i polja - i u buduem vijeku ivot vjeni. 31A mnogi prvi bit e posljednji i posljednji prvi." 32Putovali su tako uzlazei u Jeruzalem. Isus je iao pred njima te bijahu zaprepateni, a oni koji su ili za njima, prestraeni. Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poe im kazivati to e ga zadesiti: 33"Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin ovjeji bit e predan glavarima sveenikim i pismoznancima. Osudit e ga na smrt, predati poganima, 34izrugati i popljuvati. Izbievat e ga, ubit e ga, ali on e nakon tri dana ustati." 35I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govorei mu: "Uitelju, htjeli bismo da nam uini to te zaitemo." 36A on e im: "to hoete da vam uinim?" 37Oni mu rekoe: "Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva." 38A Isus im ree: "Ne znate to itete. Moete li piti au koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?" 39Oni mu rekoe: "Moemo." A Isus e im: "au koju ja pijem pit ete i krstom kojim se ja krstim bit ete krteni, 40ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati - to je onih kojima je pripravljeno." 41Kad su to ula ostala desetorica, poee se gnjeviti na Jakova i Ivana. 42Zato ih Isus dozva i ree im: "Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikai njihovi dre ih pod vlau. 43Nije tako meu vama! Naprotiv, tko hoe da meu vama bude najvei, neka vam bude posluitelj! 44I tko hoe da meu vama bude prvi, neka bude svima sluga. 45Jer ni Sin ovjeji nije doao da bude sluen, nego da slui i ivot svoj dade kao otkupninu za mnoge." 46Dou tako u Jerihon. Kad je Isus s uenicima i sa silnim mnotvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. 47Kad je uo da je to Isus Nazareanin, stane vikati: "Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!" 48Mnogi ga uutkivahu, ali on jo jae vikae: "Sine Davidov, smiluj mi se!" 49Isus se zaustavi i ree: "Pozovite ga!" I pozovu slijepca sokolei ga: "Ustani! Zove te!" 50On baci sa sebe ogrta, skoi i doe Isusu. 51Isus ga upita: "to hoe da ti uinim?" Slijepac mu ree: "Uitelju moj, da progledam." 52Isus e mu: "Idi, vjera te tvoja spasila!" I on odmah progleda i uputi se za njim.