1Kad se priblie Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, poalje dva uenika 2i kae im: "Hajdete u selo pred vama. im u nj uete, nai ete privezano magare koje jo nitko nije zajahao. Odrijeite ga i vodite. 3Ako vam tko ree: 'to to radite?' recite: 'Gospodinu treba', i odmah e ga ipak ovamo pustiti." 4Otioe i naoe magare privezano uz vrata vani na cesti i odrijee ga. 5A neki od nazonih upitae: "to radite? to drijeite magare?" 6Oni im odvrate kako im ree Isus. I pustie ih. 7I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha na nj. 8Mnogi prostrijee svoje haljine po putu, a drugi narezae zelenih grana po poljima. 9I oni pred njim i oni za njim klicahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! 10Blagoslovljeno kraljevstvo oca naega Davida koji dolazi! Hosana u visinama!" 11I ue u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako ve bijae kasno, poe s dvanaestoricom u Betaniju. 12Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje. 13Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i prie ne bi li na njoj to naao. Ali doavi blie, ne nae nita osim lia jer ne bijae vrijeme smokvama. 14Tada ree smokvi: "Nitko nikada vie ne jeo s tebe!" uli su to njegovi uenici. 15Stignu tako u Jeruzalem. On ue u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjaima isprevrta stolove i prodavaima golubova klupe. 16I ne dopusti da itko ita pronese kroz Hram. 17Uio ih je i govorio: "Nije li pisano: Dom e se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega nainili peinu razbojniku!" 18Kada su za to douli glavari sveeniki i pismoznanci, traili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio oaran njegovim naukom. 19A kad se uveerilo, izlazili su iz grada. 20Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena. 21Petar se prisjeti pa e Isusu: "Uitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu." 22Isus im odvrati: "Imajte vjeru Boju. 23Zaista, kaem vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!' i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da e se dogoditi to to kae - doista, bit e mu! 24Stoga vam kaem: Sve to god zamolite i zaitete, vjerujte da ste postigli i bit e vam! 25No kad ustanete na molitvu, otpustite ako to imate protiv koga da i vama Otac va, koji je na nebesima, otpusti vae prijestupke." 26# 27I dou opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, dou k njemu glavari sveeniki, pismoznanci i starjeine. 28I govorahu mu: "Kojom vlau to ini? Ili tko ti dade tu vlast da to ini?" 29A Isus im ree: "Jedno u vas upitati. Odgovorite mi, pa u vam kazati kojom vlau ovo inim. 30Krst Ivanov bijae li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!" 31A oni umovahu meu sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit e 'Zato mu dakle ne povjerovaste?' 32Nego, da reknemo 'od ljudi!'" - Bojahu se mnotva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom. 33I odgovore Isusu: "Ne znamo." A Isus e im: "Ni ja vama neu kazati kojom vlau ovo inim."