1Kad je izlazio iz Hrama, rekne mu jedan od njegovih uenika: "Uitelju, gledaj! Kakva li kamenja, kakvih li zdanja!" 2Isus mu odvrati: "Vidi li ta velianstvena zdanja? Ne, nee se ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen." 3Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio suelice Hramu, upitaju ga nasamo Petar, Jakov, Ivan i Andrija: 4"Reci nam kada e to biti i na koji se znak sve to ima svriti?" 5Tada im Isus poe govoriti: "Pazite da vas tko ne zavede. 6Mnogi e doi u moje ime i govoriti: Ja sam! I mnoge e zavesti. 7Kada pak ujete za ratove i za glasove o ratovima, ne uznemirujte se. Treba da se to dogodi, ali to jo nije svretak." 8"Narod e ustati protiv naroda, kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit e potresa po raznim mjestima, bit e gladi. To je poetak trudova." 9"Vi pak pazite sami na sebe. Predavat e vas vijeima i tui vas u sinagogama, pred upraviteljima i kraljevima stajat ete zbog mene, njima za svjedoanstvo. 10A treba da se najprije svim narodima propovijeda evanelje." 11"Kad vas budu vodili na izruenje, ne brinite se unaprijed to ete govoriti, nego govorite to vam bude dano u onaj as. Ta niste vi koji govorite, nego Duh Sveti. 12Predavat e na smrt brat brata i otac sina. Djeca e ustajati na roditelje i ubijati ih. 13Svi e vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svretka, bit e spaen." 14"I kad vidite da grozota pustoi stoluje gdje joj nije mjesto - tko ita, neka razumije - koji se tada zateknu u Judeji, neka bjee u gore! 15Tko bude na krovu, neka ne silazi i ne ulazi u kuu da iz nje to uzme. 16I tko bude u polju, neka se ne okree natrag da uzme ogrta!" 17"Jao trudnicama i dojiljama u one dane! 18A molite da to ne bude zimi 19jer e onih dana biti tjeskoba kakve ne bi od poetka stvorenja, koje stvori Bog, sve do sada, a nee je ni biti. 20I kad Gospodin ne bi skratio dane one, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih, koje on sebi izabra, skratio je on te dane." 21Ako vam tada tko rekne: 'Evo Krista ovdje! Eno ondje!' - ne vjerujte. 22Ustat e doista lani kristi i lani proroci i tvorit e znamenja i udesa da, bude li mogue, zavedu izabrane. 23Vi dakle budite na oprezu! Evo, prorekao sam vam sve!" 24Nego, u one dane, nakon one nevolje, sunce e pomrati i mjesec nee vie svijetljeti 25a zvijezde e s neba padati i sile e se nebeske poljuljati. 26Tada e ugledati Sina ovjejega gdje dolazi na oblacima s velikom moi i slavom. 27I razaslat e anele i sabrati svoje izabranike s etiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba." 28A od smokve se nauite prispodobi! Kad joj grana ve omeka i lie potjera, znate: ljeto je blizu. 29Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! 30Zaista, kaem vam, ne, nee uminuti narataj ovaj dok se sve to ne zbude. 31Nebo e i zemlja uminuti, ali rijei moje ne, nee uminuti." 32"A o onom danu i asu nitko ne zna, pa ni aneli na nebu, ni Sin, nego samo Otac." 33"Pazite! Bdijte jer ne znate kada je as. 34Kao kad ono ovjek neki polazei na put ostavi svoju kuu, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. 35Bdijte, dakle, jer ne znate kad e se domain vratiti - da li uveer ili o ponoi, da li za prvih pijetlova ili ujutro - 36da vas ne bi naao pozaspale ako iznenada doe." 37"to vama kaem, svima kaem: Bdijte!"