1Ue ponovno u sinagogu. Bio je ondje ovjek usahle ruke. 2A oni vrebahu hoe li ga Isus u subotu izlijeiti, da ga optue. 3On kae ovjeku usahle ruke: "Stani na sredinu!" 4A njima e: "Je li subotom doputeno initi dobro ili initi zlo, ivot spasiti ili pogubiti?" No oni su utjeli. 5A on, raaloen okorjelou srca njihova, srdito ih oinu pogledom pa ree tom ovjeku: "Isprui ruku!" On isprui - i ruka mu zdrava! 6Farizeji iziu i dadnu se odmah s herodovcima na vijeanje protiv njega kako da ga pogube. 7Isus se s uenicima povue k moru. Za njim je iao silan svijet iz Galileje. I iz Judeje, 8iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona - silno je mnotvo ulo to ini i nagrnulo k njemu. 9Stoga ree uenicima neka mu se zbog mnotva pripravi laica da ga ne bi zgnjeli. 10Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogoeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotakli. 11A neisti duhovi, im bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: "Ti si Sin Boji!" 12A on im se otro prijetio da ga ne prokazuju. 13Uzie na goru i pozove koje sam htjede. I dooe k njemu. 14I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih alje propovijedati 15s vlau da izgone avle. 16Ustanovi dakle dvanaestoricu: imuna, kojemu nadjenu ime Petar, 17i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma, 18i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i imuna Kananajca 19i Judu Ikariotskoga, koji ga izda. 20I doe Isus u kuu. Opet se skupi toliko mnotvo da nisu mogli ni jesti. 21uvi to, dooe njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: "Izvan sebe je!" 22I pismoznanci to sioe iz Jeruzalema govorahu: "Beelzebula ima, po poglavici avolskom izgoni avle." 23A on ih dozva pa im u prispodobama govorae: "Kako moe Sotona Sotonu izgoniti? 24Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne moe opstati. 25Ili: ako se kua u sebi razdijeli, ona ne moe opstati. 26Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne moe opstati, nego mu je kraj. 27Nitko, dakako, ne moe u kuu jakoga ui i oplijeniti mu pokustvo ako prije jakoga ne svee. Tada e mu kuu oplijeniti!" 28Doista, kaem vam, sve e se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. 29No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oprotenja dovijeka; krivac je grijeha vjenoga." 30Jer govorahu: "Duha neistoga ima." 31I dou majka njegova i braa njegova. Ostanu vani, a k njemu poalju neka ga pozovu. 32Oko njega je sjedjelo mnotvo. I reknu mu: "Eno vani majke tvoje i brae tvoje, trae te!" 33On im odgovori: "Tko je majka moja i braa moja?" 34I okrui pogledom po onima to su sjedjeli oko njega u krugu i kae: "Evo majke moje, evo brae moje! 35Tko god vri volju Boju, on mi je brat i sestra i majka."