1I poe opet pouavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on ue u lau i sjede na moru, a sve ono mnotvo bijae uz more, na kopnu. 2Pouavao ih je u prispodobama mnogoemu. Govorio im u pouci: 3"Posluajte! Gle, izie sija sijati. 4I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dooe ptice i pozobae ga. 5Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemae dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemae duboke zemlje. 6Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemae korijenja, osui se. 7Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i ugui ga te ploda ne donese. 8Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoi, te donese: jedno tridesetostruko, jedno ezdesetostruko, jedno stostruko." 9I doda: "Tko ima ui da uje, neka uje!" 10Kad bijae nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama. 11I govorae im: "Vama je dano otajstvo kraljevstva Bojega, a onima vani sve biva u prispodobama: 12da gledaju, gledaju - i ne vide, sluaju, sluaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti." 13I kae im: "Zar ne znate tu prispodobu? Kako ete onda razumjeti prispodobe uope? 14Sija sije Rije. 15Oni uz put, gdje je Rije posijana, jesu oni kojima, netom uju, odmah dolazi Sotona i odnosi Rije u njih posijanu. 16Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad uju Rije, odmah je s radou prime, 17ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Rijei, odmah se sablazne. 18A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji posluaju Rije, 19ali nadole brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale poude ugue Rije te ona ostane bez ploda. 20A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji uju i prime Rije te urode: tridesetostruko, ezdesetostruko, stostruko. 21I govorae im: "Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijenjak? 22Ta nita nije zastrto, osim zato da se oituje; i nita skriveno, osim zato da doe na vidjelo! 23Ima li tko ui da uje, neka uje." 24I govorae im: "Pazite to sluate. Mjerom kojom mjerite mjerit e vam se. I nadodat e vam se. 25Doista, onomu tko ima dat e se, a onomu tko nema oduzet e se i ono to ima." 26I govorae im: "Kraljevstvo je Boje kao kad ovjek baci sjeme u zemlju. 27Spavao on ili bdio, nou i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako; 28zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. 29A im plod dopusti, bre se on laa srpa jer eto etve." 30I govorae: "Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? 31Kao kad se goruiino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, 32jedno posijano, naraste i postane vee od svega povra pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske." 33Mnogim takvim prispodobama navjeivae im Rije, kako ve mogahu sluati. 34Bez prispodobe im ne govorae, a nasamo bi svojim uenicima sve razjanjavao. 35Uveer istoga dana kae im: "Prijeimo prijeko!" 36Oni otpuste mnotvo i povezu Isusa kako ve bijae u lai. A pratile su ga i druge lae. 37Najednom nasta estoka oluja, na lau navale valovi te su je ve gotovo napunili. 38A on na krmi spavae na uzglavku. Probude ga i kau mu: "Uitelju! Zar ne mari to ginemo?" 39On se probudi, zaprijeti vjetru i ree moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha. 40Tada im ree: "to ste bojaljivi? Kako nemate vjere?" 41Oni se silno prestraie pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?"