1Stigoe na onu stranu mora, u kraj gerazenski. 2im izie iz lae, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki ovjek s neistim duhom. 3Obitavalite je imao u grobnicama. I nitko ga vie nije mogao svezati ni lancima 4jer je ve esto bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti. 5Po cijele bi noi i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem. 6Kad izdaleka opazi Isusa, dotri i pokloni mu se, 7a onda u sav glas povika: "to ti ima sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevinjega? Zaklinjem te Bogom, ne mui me!" 8Jer Isus mu bijae rekao: "Izii, due neisti, iz ovoga ovjeka!" 9Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" Kae mu: "Legija mi je ime! Ima nas mnogo!" 10I uporno zaklinjae Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja. 11A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja. 12Zaklinjahu ga dakle: "Poalji nas u ove svinje da u njih uemo!" 13I on im dopusti. Tada izioe neisti duhovi i uoe u svinje. I krdo od oko dvije tisue jurnu niz obronak u more i podavi se u moru. 14Svinjari pobjegoe i razglasie gradom i selima. A ljudi pooe vidjeti to se dogodilo. 15Dou Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obuen i zdrave pameti - on koji ih je imao legiju. I prestrae se. 16A oevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama. 17Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja. 18Kad je ulazio u lau, onaj to bijae opsjednut molio ga da bude uza nj. 19No on mu ne dopusti, nego mu ree: "Poi kui k svojima pa im javi to ti je uinio Gospodin, kako ti se smilovao." 20On ode i poe razglaavati po Dekapolu to mu uini Isus. I svi su se divili. 21Kad se Isus laom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. 22Stajao je uz more. I doe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavi ga, padne mu pred noge 23pa ga usrdno moljae: "Kerkica mi je na umoru! Doi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u ivotu!" 24I poe s njima. A za njim je iao silan svijet i pritiskao ga. 25A neka je ena dvanaest godina bolovala od krvarenja, 26mnogo pretrpjela od pustih lijenika, razdala sve svoje i nita nije koristilo; tovie, bivalo joj je sve gore. 27uvi za Isusa, prie mu meu mnotvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. 28Mislila je: "Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit u spaena." 29I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla. 30Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izila sila pa se okrenu usred mnotva i ree: "Tko se to dotaknu mojih haljina?" 31A uenici mu rekoe: "Ta vidi kako te mnotvo odasvud pritie i jo pita: 'Tko me se to dotaknu?'" 32A on zaokrui pogledom da vidi onu koja to uini. 33ena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga to joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. 34On joj ree: "Keri, vjera te tvoja spasila! Poi u miru i budi zdrava od svojega zla!" 35Dok je Isus jo govorio, eto nadstojnikovih s porukom. "Ki ti je umrla. emu dalje muiti uitelja?" 36Isus je uo taj razgovor, pa e nadstojniku: "Ne boj se! Samo vjeruj!" 37I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. 38I dou u kuu nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. 39Ue i kae im: "to buite i plaete? Dijete nije umrlo, nego spava." 40A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa ue onamo gdje bijae dijete. 41Primi dijete za ruku govorei: "Talita, kum!" to znai: "Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!" 42I djevojka odmah usta i poe hodati. Bijae joj dvanaest godina. I u tren ostadoe zapanjeni, u udu veliku. 43On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i ree da djevojci dadnu jesti.