1I otiavi odande, doe u svoj zaviaj. A doprate ga uenici. 2I kada doe subota, poe uiti u sinagogi. I mnogi to su ga sluali preneraeni govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela dogaaju po njegovim rukama? 3Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i imunov? I nisu li mu sestre ovdje meu nama?" I sablanjavahu se o njega. 4A Isus im govorae: "Nije prorok bez asti doli u svom zaviaju i meu rodbinom i u svom domu." 5I ne mogae ondje uiniti ni jedno udo, osim to ozdravi nekoliko nemonika stavivi ruke na njih. 6I udio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i nauavao. 7Dozva dvanaestoricu te ih poe slati dva po dva dajui im vlast nad neistim dusima. 8I zapovjedi im da na put ne nose nita osim tapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, 9nego da nose samo sandale i da ne oblae dviju haljina. 10I govorae im: "Kad uete gdje u kuu, u njoj ostanite dok ne odete odande. 11Ako vas gdje ne prime te vas ne posluaju, iziite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedoanstvo." 12Otiavi, propovijedali su obraenje, 13izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemonike mazali uljem i oni su ozdravljali. 14Douo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: "Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato udesne sile djeluju u njemu." 15A drugi govorahu: "Ilija je!" Trei opet: "Prorok, kao jedan od proroka." 16Herod pak na to govorae: "Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu." 17Herod doista bijae dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, ene brata svoga Filipa, kojom se bio oenio. 18Budui da je Ivan govorio Herodu: "Ne smije imati ene brata svojega!", 19Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla 20jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on ovjek pravedan i svet pa ga je titio. I kad god bi ga sluao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je sluao. 21I doe zgodan dan kad Herod o svom roendanu priredi gozbu svojim velikaima, asnicima i prvacima galilejskim. 22Ue ki Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj ree djevojci: "Zaiti od mene to god hoe i dat u ti!" 23I zakle joj se: "to god zaite od mene, dat u ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva." 24Ona izie pa e svojoj materi: "to da zaitem?" A ona e: "Glavu Ivana Krstitelja!" 25I odmah urno ue kralju te zaite: "Hou da mi odmah dade na pladnju glavu Ivana Krstitelja!" 26Oalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti. 27Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, 28donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. 29Kad za to doue Ivanovi uenici, dou, uzmu njegovo tijelo i poloe ga u grob. 30Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu to su inili i nauavali. 31I ree im: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpoinite malo." Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. 32Otplovie dakle laom na samotno mjesto, u osamu. 33No kad su odlazili, mnogi ih vidjee i prepoznae te se pjeice iz svih gradova strae onamo i pretekoe ih. 34Kad izie, vidje silan svijet i saali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane pouavati u mnogoemu. 35A u kasni ve sat pristupe mu uenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i ve je kasno. 36Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi to za jelo." 37No on im odgovori: "Podajte im vi jesti." Kau mu: "Da poemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?" 38A on e im: "Koliko kruhova imate? Idite i vidite!" Poto izvidjee, kau: "Pet, i dvije ribe." 39I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi. 40I pruie se po sto i po pedeset na svaku lijehu. 41On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izree blagoslov pa razlomi kruhove i davae uenicima da poslue ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima. 42I jeli su svi i nasitili se. 43I od ulomaka nakupie dvanaest punih koara, a i od riba. 44A jelo je pet tisua mukaraca. 45On odmah prisili uenike da uu u lau i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnotvo. 46I poto se rasta s ljudima, otie u goru da se pomoli. 47Uveer pak laa bijae posred mora, a on sam na kraju. 48Vidjevi kako se mue veslajui, jer im bijae protivan vjetar, oko etvrte none strae doe k njima hodei po moru. I htjede ih mimoii. 49A oni, vidjevi kako hodi po moru, pomislie da je utvara pa kriknue. 50Jer svi su ga vidjeli i prestraili se. A on im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!" 51I uzie k njima u lau, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu; 52jo ne shvatie ono o kruhovima, nego im srce bijae stvrdnuto. 53Poto doplovie na kraj, dou u Genezaret i pristanu. 54Kad iziu iz lae, ljudi ga odmah prepoznaju 55pa oblete sav onaj kraj. I ponu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi uli da se on nalazi. 56I kamo bi god ulazio - u sela, u gradove, u zaseoke - po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.