1U ono vrijeme prolazio je Isus subotom kroz usjeve. Uenici su njegovi ogladnjeli te poeli trgati klasje i jesti. 2Vidjevi to, farizeji mu rekoe: "Gle, uenici tvoji ine to nije doputeno initi subotom." 3On im ree: "Niste li itali to uini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? 4Kako ue u Dom Boji te pojedoe prinesene kruhove, a to ne bijae slobodno jesti ni njemu ni njegovim pratiocima, nego samo sveenicima? 5Ili zar niste itali u Zakonu da subotom sveenici u Hramu kre subotu, a bez krivnje su? 6A velim vam: vee od Hrama jest ovdje! 7I kad biste razumjeli to ono znai: Milosre mi je milo, a ne rtva, ne biste osudili ove nekrive. 8Ta Sin ovjeji gospodar je subote!" 9Otiavi odande, doe u njihovu sinagogu, 10kad gle ovjeka s usahlom rukom. A oni upitae Isusa da bi ga mogli optuiti: "Je li doputeno subotom lijeiti?" 11On im ree: "Tko to od vas jedinu ovcu koju ima ne bi subotom prihvatio i izvadio kad bi mu upala u jamu? 12A koliko je ovjek vredniji od ovce! Tako, slobodno je subotom initi dobro!" 13Tada ree ovjeku: "Isprui ruku!" On je isprui, i - ruka mu zdrava kao i druga! 14A farizeji izioe i odrae vijeanje protiv njega, kako da ga pogube. 15Kad Isus to dozna, ukloni se odande. Za njim je ilo mnotvo. On ih sve ozdravi 16i poprijeti im da ga ne prokazuju - 17da se ispuni to je reeno po Izaiji proroku: 18Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah: mog ljubimca, miljenika due moje! Stavit u Duha svoga na njega: navijetat e pravo narodima; 19preti se nee, nee buiti, glas mu se nee uti po trgovima; 20trske stuene prelomiti nee, stijenja to tek tinja nee ugasiti - sve dok do pobjede ne izvede pravo. 21Ime njegovo nada je narodima! 22Tada mu donesoe opsjednuta, slijepa i nijema. I ozdravi ga te njemak progovori i progleda. 23I sve ono mnotvo zapanjeno govorae: "Da ovo nije Sin Davidov?" 24A farizeji uvi to rekoe: "Ne moe ovaj izgoniti avle osim po Beelzebulu, poglavici avolskom." 25A on, znajui njihove misli, ree im: "Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet e i svaki grad ili kua u sebi razdijeljena nee opstati. 26Ako Sotona Sotonu izgoni, u sebi je razdijeljen. Kako e dakle opstati kraljevstvo njegovo? 27I ako ja po Beelzebulu izgonim avle, po kome ih sinovi vai izgone? Zato e vam oni biti suci. 28Ali ako ja po Duhu Bojem izgonim avle, zbilja je dolo k vama kraljevstvo Boje." 29"Ili kako bi tko mogao ui u kuu jakoga i oplijeniti mu pokustvo ako prije ne svee jakoga? Tada e mu kuu oplijeniti." 30"Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa." 31"Zato kaem vam: svaki e se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, nee se oprostiti. 32I rekne li tko rije protiv Sina ovjejega, oprostit e mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, nee mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u buduem." 33"Ili uzmite: dobro stablo i plod mu je dobar. Ili uzmite: trulo stablo i plod mu je truo. Ta po plodu se stablo poznaje. 34Leglo gujinje! Kako moete govoriti dobro kad ste opaki. Ta iz obilja srca usta govore! 35Dobar ovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao ovjek iz riznice zle vadi zlo. 36A kaem vam: za svaku bezrazlonu rije koju ljudi reknu dat e raun na Dan sudnji. 37Doista, tvoje e te rijei opravdati i tvoje e te rijei osuditi." 38Jednom zapodjenue s njime razgovor neki pismoznanci i farizeji: "Uitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak." 39A on im odgovori: "Narataj opak i preljubniki znak trai, ali mu se znak nee dati doli znak Jone proroka. 40Doista, kao to Jona bijae u utrobi kitovoj tri dana i tri noi, tako e i Sin ovjeji biti u srcu zemlje tri dana i tri noi. 41Ninivljani e ustati na Sudu zajedno s ovim naratajem i osuditi ga jer se oni na propovijed Joninu obratie, a evo, ovdje je i vie od Jone! 42Kraljica e Juga ustati na Sudu zajedno s ovim naratajem i osuditi ga jer je s krajeva zemlje dola uti mudrost Salomonovu, a evo, ovdje je i vie od Salomona!" 43"A kad neisti duh izie iz ovjeka, luta bezvodnim mjestima traei spokoja, ali ne nalazi! 44Tada rekne: 'Vratit u se u kuu odakle izioh.' I doavi, nae je praznu, pometenu i ureenu. 45Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uu i nastane se ondje. Na kraju bude s onim ovjekom gore nego na poetku. Tako e biti i s ovim opakim naratajem." 46Dok on jo govorae mnotvu, eto majke i brae njegove. Stajahu vani traei da s njime govore. 47Ree mu netko: "Evo majke tvoje i brae tvoje, vani stoje i trae da s tobom govore." 48Tomu koji mu to javi on odgovori: "Tko je majka moja, tko li braa moja?" 49I prui ruku prema uenicima: "Evo, ree, majke moje i brae moje! 50Doista, tko god vri volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka."