1Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govorei: 2"Zato tvoji uenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela!" 3On im odgovori: "A zato vi prestupate zapovijed Boju radi svoje predaje? 4Ta ree Bog: Potuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smru neka se kazni! 5A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomo koja te od mene ide neka bude sveti dar, 6ne treba da potuje oca svoga ni majku svoju.' Tako dokinuste rije Boju radi svoje predaje. 7Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija: 8Narod me ovaj usnama asti, a srce mu je daleko od mene. 9Uzalud me tuju nauavajui nauke - uredbe ljudske." 10Tada dozove mnotvo i ree: "Sluajte i razumijte! 11Ne oneiuje ovjeka to ulazi u usta, nego to iz usta izlazi - to ovjeka oneiuje." 12Tada pristupe k njemu uenici i kau mu: "Zna li da su se farizeji sablaznili kad su uli tu rije?" 13On im odgovori: "Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski iskorijenit e se. 14Pustite ih! Slijepi su, voe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica e u jamu pasti." 15Petar prihvati i ree mu: "Protumai nam tu prispodobu!" 16A on ree: "I vi jo uvijek ne razumijete? 17Ne shvaate li: sve to ulazi na usta, ide u trbuh te se izbacuje u zahod. 18Naprotiv, to iz usta izlazi, iz srca izvire i to oneiuje ovjeka. 19Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludnitva, krae, lana svjedoanstva, psovke. 20To oneiuje ovjeka; a jesti neopranih ruku ne oneiuje ovjeka." 21Isus zatim ode odande i povue se u krajeve tirske i sidonske. 22I gle: ena neka, Kanaanka iz onih krajeva, izie viui: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Ki mi je teko opsjednuta!" 23Ali on joj ne uzvrati ni rijei. Pristupe mu na to uenici te ga moljahu: "Udovolji joj jer vie za nama." 24On odgovori: "Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova." 25Ali ona prie, pokloni mu se niice i kae: "Gospodine, pomozi mi!" 26On odgovori: "Ne prilii uzeti kruh djeci i baciti ga psiima." 27A ona e: "Da, Gospodine! Ali psii jedu od mrvica to padaju sa stola njihovih gospodara!" 28Tada joj Isus ree: "O eno! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako eli." I ozdravi joj ki toga asa. 29Otiavi odande, doe Isus do Galilejskog mora, uzie na goru i sjede ondje. 30Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Poloe mu ih do nogu, a on ih izlijei. 31Gledajui kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnotvo i slavilo Boga Izraelova. 32A Isus dozva svoje uenike pa im ree: "ao mi je naroda jer su ve tri dana uza me, a nemaju to jesti. Otpraviti ih gladne neu da ne klonu putem." 33Kau mu uenici: "Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnotvo?" 34A Isus im ree: "Koliko kruhova imate?" Oni e: "Sedam, i malo riba." 35Nato zapovjedi mnotvu da posjeda po zemlji, 36uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davae uenicima, a uenici mnotvu. 37I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupie sedam punih koara. 38A blagovalo je etiri tisue mukaraca, osim ena i djece. 39Tada otpusti mnotvo, ue u lau i ode u kraj magadanski.