1"Tada e kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzee svoje svjetiljke i izioe u susret zaruniku. 2Pet ih bijae ludih, a pet mudrih. 3Lude uzee svjetiljke, ali ne uzee sa sobom ulja. 4Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzee u posudama ulja." 5"Budui da je zarunik okasnio, sve one zadrijemae i pozaspae. 6O ponoi nasta vika: 'Evo zarunika! Iziite mu u susret!' 7Tada ustadoe sve one djevice i uredie svoje svjetiljke. 8Lude tada rekoe mudrima: 'Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!' 9Mudre im odgovore: 'Nipoto! Ne bi doteklo nama i vama. Poite radije k prodavaima i kupite!'" 10"Dok one odoe kupiti, doe zarunik: koje bijahu pripravne, uoe s njim na svadbu i zatvore se vrata. 11Poslije dou i ostale djevice pa stanu dozivati: 'Gospodine! Gospodine! Otvori nam!' 12A on im odgovori: 'Zaista kaem vam, ne poznam vas!' 13Bdijte dakle jer ne znate dana ni asa!" 14"Doista, kao kad ono ovjek, polazei na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. 15Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a treemu jedan - svakomu po njegovoj sposobnosti. 16I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. 17Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. 18Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov." 19"Nakon dugo vremena doe gospodar tih slugu i zatrai od njih raun. 20Pristupi mu onaj to je primio pet talenata i donese drugih pet govorei: 'Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!' 21Ree mu gospodar: 'Valja, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim u te postaviti! Ui u radost gospodara svoga!'" 22"Pristupi i onaj sa dva talenta te ree: 'Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!' 23Ree mu gospodar: 'Valja, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim u te postaviti! Ui u radost gospodara svoga.'" 24"A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te ree: 'Gospodaru! Znadoh te: ovjek si strog, anje gdje nisi sijao i kupi gdje nisi vijao. 25Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!' 26A gospodar mu ree: 'Slugo zli i lijeni! Znao si da anjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! 27Trebalo je dakle da uloi moj novac kod novara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.'" 28"'Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. 29Doista, onomu koji ima jo e se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet e se i ono to ima. 30A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje e biti pla i krgut zubi.'" 31"Kad Sin ovjeji doe u slavi i svi aneli njegovi s njime, sjest e na prijestolje slave svoje. 32I sabrat e se pred njim svi narodi, a on e ih jedne od drugih razluiti kao to pastir razluuje ovce od jaraca. 33Postavit e ovce sebi zdesna, a jarce slijeva." 34"Tada e kralj rei onima sebi zdesna: 'Doite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u batinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! 35Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; oednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; 36gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dooste k meni.'" 37"Tada e mu pravednici odgovoriti: 'Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili edna i napojismo te? 38Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? 39Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i doosmo k tebi?' 40A kralj e im odgovoriti: 'Zaista, kaem vam, to god uiniste jednomu od ove moje najmanje brae, meni uiniste!'" 41"Zatim e rei i onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u oganj vjeni, pripravljen avlu i anelima njegovim! 42Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; oednjeh i ne dadoste mi piti; 43stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!'" 44"Tada e mu i oni odgovoriti: 'Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili edna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne posluismo te?' 45Tada e im on odgovoriti: 'Zaista, kaem vam, to god ne uiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne uiniste.'" 46"I otii e ovi u muku vjenu, a pravednici u ivot vjeni."