1"Ne sudite da ne budete sueni! 2Jer sudom kojim sudite bit ete sueni. I mjerom kojom mjerite mjerit e vam se. 3to gleda trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opaa? 4Ili kako moe rei bratu svomu: 'De da ti izvadim trun iz oka', a eto brvna u oku tvom? 5Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa e onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!" 6"Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas." 7"Itite i dat e vam se! Traite i nai ete! Kucajte i otvorit e vam se! 8Doista, tko god ite, prima; i tko trai, nalazi; i onomu koji kuca otvorit e se. 9Ta ima li koga meu vama da bi svojemu sinu, ako ga zaite kruha, kamen dao? 10Ili ako ribu zaite, zar e mu zmiju dati? 11Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li e vie Otac va, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaitu!" 12"Sve, dakle, to elite da ljudi vama ine, inite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci." 13"Uite na uska vrata! Jer iroka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. 14O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u ivot i malo ih je koji ga nalaze!" 15"uvajte se lanih proroka koji dolaze k vama u ovjem odijelu, a iznutra su vuci grabeljivi. 16Po njihovim ete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja groe ili s bodljike smokve? 17Tako svako dobro stablo raa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo raa plodovima zlim. 18Ne moe dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. 19Svako stablo koje ne raa dobrim plodom sijee se i u oganj baca. 20Dakle: po plodovima ete ih njihovim prepoznati." 21"Nee u kraljevstvo nebesko ui svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vri volju Oca mojega, koji je na nebesima. 22Mnogi e me u onaj dan pitati: 'Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime avle izgonili, u tvoje ime mnoga udesa inili?' 23Tada u im kazati: 'Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!'" 24"Stoga, tko god slua ove moje rijei i izvrava ih, bit e kao mudar ovjek koji sagradi kuu na stijeni. 25Zapljuti kia, navale bujice, duhnu vjetrovi i srue se na tu kuu, ali ona ne pada. Jer - utemeljena je na stijeni." 26"Naprotiv, tko god slua ove moje rijei, a ne vri ih, bit e kao lud ovjek koji sagradi kuu na pijesku. 27Zapljuti kia, navale bujice, duhnu vjetrovi i srue se na tu kuu i ona se srui. I bijae to ruevina velika." 28Kad Isus zavri ove svoje besjede, mnotvo osta zaneseno njegovim naukom. 29Ta uio ih kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci.