1Kad je Isus siao s gore, pohrli za njim silan svijet. 2I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i ree: "Gospodine, ako hoe, moe me oistiti." 3Isus prui ruku i dotakne ga se govorei: "Hou, oisti se!" I odmah se oisti od gube. 4Kae mu Isus: "Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi, pokai se sveeniku i prinesi dar to ga propisa Mojsije, njima za svjedoanstvo." 5Kad ue u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: 6"Gospodine, sluga mi lei kod kue uzet, u stranim mukama." 7Kae mu: "Ja u doi izlijeiti ga." 8Odgovori satnik: "Gospodine, nisam dostojan da ue pod krov moj, nego samo reci rije i izlijeen e biti sluga moj. 9Ta i ja, premda sam ovjek pod vlau, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi!' - i ode, drugomu: 'Doi!' - i doe, a sluzi svomu: 'Uini to' - i uini." 10uvi to, zadivi se Isus i ree onima koji su ili za njim: "Zaista, kaem vam, ni u koga u Izraelu ne naoh tolike vjere. 11A kaem vam: Mnogi e s istoka i zapada doi i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, 12a sinovi e kraljevstva biti izbaeni van u tamu. Ondje e biti pla i krgut zubi." 13I ree Isus satniku: "Idi, neka ti bude kako si vjerovao!" I ozdravi sluga u taj as. 14Uavi u kuu Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja leae u ognjici. 15Dotae joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluivae mu. 16A uveer mu donijee mnoge opsjednute. On izagna duhove rijeju i sve bolesnike ozdravi - 17da se ispuni to je reeno po Izaiji proroku: On slabosti nae uze i boli ponese. 18Kad Isus vidje mnotvo oko sebe, zapovjedi da se prijee prijeko. 19I pristupi jedan pismoznanac te mu ree: "Uitelju, za tobom u kamo god ti poao." 20Kae mu Isus: "Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin ovjeji nema gdje bi glavu naslonio." 21Drugi mu od uenika ree: "Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca." 22Isus mu kae: "Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve." 23Kad ue u lau, pooe za njim njegovi uenici. 24I gle, estok vihor nasta na moru tako da lau prekrivahu valovi. A on je spavao. 25Oni pristupie i probudie ga govorei: "Gospodine, spasi, pogibosmo!" 26Kae im: "to ste plaljivi, malovjerni?" Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha. 27A ljudi su u udu pitali: "Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?" 28I kada doe prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju opsjednutih: izlazili su iz grobnica, silno goropadni, te nitko nije mogao proi onim putem. 29I gle, povikae: "to ti ima s nama, Sine Boji? Doao si ovamo prije vremena muiti nas?" 30A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja. 31Zlodusi ga zaklinjahu: "Ako nas istjera, poalji nas u ovo krdo svinja." 32On im ree: "Idite!" Oni izioe i uoe u svinje. I gle, sve krdo jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama. 33A svinjari pobjegoe, odoe u grad te razglasie sve, napose o opsjednutima. 34I gle, sav grad izie u susret Isusu. Kad ga ugledae, zamole ga da ode iz njihova kraja.