1Teko onima koji smiljaju nedjelo i snuju zlo na posteljama svojim! Kad svane dan, oni ga izvre, jer je sila u njihovoj ruci. 2Zaele li polja, otimaju ih, i kue, uzimaju ih; ine nasilje ovjeku i kui njegovoj, vlasniku i posjedu njegovu. 3Zato ovako govori Jahve: "Evo tome rodu smiljam zlo iz kojega neete izvui vratova, niti ete hoditi ponosito, jer e biti zlo vrijeme. 4U onaj e vam se dan sloiti rugalica, zapjevati tualjka i rei: 'Propalo je! Posve smo opustoeni, batina je naroda moga otuena i nitko da mu je vrati, naa polja podijeljena su odmetniku.' 5Zato nee biti nikoga tko bi bacio kocku za dio tvoj u zboru Jahvinu." 6"Ne balite!" - bale oni - "Tako se ne bali! Sramota na nas nee pasti! 7Zar e biti proklet dom Jakovljev? Zar je Jahve izgubio strpljivost? Zar on tako postupa? Nisu li rijei njegove ugodne Izraelu, narodu njegovu?" 8Vi se sami diete kao neprijatelji narodu mojemu. ovjeku nezazornu vi otimate kabanicu, onome koji bez straha putuje ratne strahote dosuujete. 9Vi izgonite ene moga naroda iz njihovih milih domova; djeci njihovoj zauvijek oduzimate slavu koju sam im dao: 10"Ustanite, idite! Ovo nije poivalite! Zbog neistoe teko vas ue svezalo." 11Kad bi mogao biti nadahnut ovjek koji izmilja ovu opsjenu: "Prorokujem ti vino i pie", on bi bio prorok narodu ovome. 12Svega u te sabrati, Jakove, sakupit u Ostatak Izraelov! Smjestit u ih zajedno kao ovce u toru, kao stado na pai - nee se bojati nikoga. 13Pred njima stupa ruilac: oni e se poruiti i ui, kroz vrata e proi i izai; pred njima e ii njihov kralj, Jahve e biti na elu.