1ujte, dakle, rije koju govori Jahve: "Ustani! Povedi parnicu pred gorama, i neka bregovi uju tvoj glas!" 2Sluajte, gore, parnicu Jahvinu, ujte, temelji zemaljski, jer Jahve se parbi s narodom svojim, on se parnii s Izraelom: 3"Narode moj, to sam ti uinio? ime sam te zamorio? Odgovori mi. 4Ja sam tebe izveo iz zemlje egipatske, izbavio te iz kue ropstva; poslao sam pred tobom Mojsija, Arona i Mirjamu. 5Narode moj, sjeti se sada: to je bio naumio Balak, kralj moapski? to je njemu odgovorio Bileam, sin Beorov? ...od itima do Gilgala, da pozna pravedna djela Jahvina." 6"S ime u doi pred Jahvu, hou li pasti niice pred Bogom Svevinjim? Hou li doi preda nj sa rtvom paljenicom, s teocima od jedne godine? 7Hoe li mu biti mile tisue ovnova, tisue tisua potoka ulja? Treba li prinijeti sina prvoroenog zbog svoga zloina, plod svoje utrobe zbog grijeha koji sam poinio?" 8"Objavljeno ti je, ovjee, to je dobro, to Jahve trai od tebe: samo initi pravicu, milosre ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi." 9Jahvin glas vie gradu: "Sluajte, vi plemenjaci i sabore gradski! 10Zar mogu podnositi krivo steeno blago i patvorenu efu prokletu? 11Mogu li opravdati onoga koji se slui mjerom krivom, vreom krivotvorenih utega? 12Bogatai vai puni su okrutnosti, stanovnici vai la govore, varljiv je jezik u njihovim ustima! 13Zato sam te i ja poeo udarati, tamaniti zbog grijeha tvojih. 14Jest e, a nee se nasititi, gladan e ostati; stavljat e na stranu, a nita nee sauvati; ako to i sauva, ja u mau predati. 15Sijat e, ali nee eti; tijestit e maslinu, a ulja nee biti; gazit e mot, a vina nee piti. 16Dri se zakona Omrijevih i svih djela doma Ahabova, ivi po osnovama njihovim: uinit u od tebe pustinju, od itelja tvojih porugu, da nosite sramotu mnogih naroda."