1Teko gradu krvnikom, pun je lai, prepun grabea, s pljakanjem on ne prestaje! 2Sluajte! Pucaju biem! Sluajte! tropot tokova! Konji upropanj, kola poskakuju. 3Konjanici u stremenu, maevi sjaju, koplja sijevaju ... gomile ranjenih, snopovi mrtvih, trupla unedogled, svuda se o truplo spotie! 4Eto plae za razvrat bludnice, ljupke ljubaznice, vjete arobnice koja je zavodila narode svojim razvratom i plemena svojim aranjima. 5"Evo me! Tebi!" - rije je Jahve nad Vojskama. "Na tvoje lice podignut u skute tvoje haljine, tvoju golotinju pokazat u narodima, tvoju sramotu kraljevstvima. 6Bacit u na tebe smee, osramotit u te, izloiti na stup sramote. 7Svaki koji te vidi, bjeat e od tebe. Rei e: 'Niniva! Kakva razvalina!' Tko je moe poaliti? Gdje joj nai tjeitelje?" 8Jesi li tvra od Tebe Amonove koja sjedi na rukavima Rijeke? Njezino predzie bilo je more, njezini bedemi bile su vode. 9Njezina snaga bila je Etiopija, Egipat; nije imala granica. Narodi Puta i Libije bili su joj pomonici. 10A i ona je otila u progonstvo, morala je ii u suanjstvo; njezina nejaka djeca bila su razmrskana po svim raskrima; za ugledne ljude njezine bacali su drijeb, svi njezini velikani okovani su lancima. 11Tako e i ti biti slomljena, bit e svladana; tako e i ti morati traiti utoite pred dumaninom. 12Tvoje utvrde sve su kao smokvino stablo s urodom mladih smokava; kad se potrese stablo, smokve padaju u usta svakome koji ih eli jesti. 13Gledaj svoj narod: sve je ensko u domu tvome; vrata tvoje zemlje irom se otvaraju neprijatelju; oganj je sagao tvoje prijevornice. 14Nacrpi vode za opsadu, utvrdi svoje bedeme, gnjei blato, gazi ilovau, uzmi kalup za opeku. 15A ipak e te oganj saei i ma potamaniti. Namnoi se kao kukci, namnoi se kao skakavci; 16[16a] umnoi svoje trgovce da ih bude vie nego zvijezda na nebu, 17[17a] tvoje posade neka bude kao skakavaca, a tvojih pisara kao kobilica. Borave po zidovima kad je hladan dan. Sunce grane: [16b] kukci razvijaju krilaca i lete, [17b] i odlaze tko zna kamo. 18Jao! Kako su zaspali tvoji pastiri, kralju asirski? Tvoji izabrani vojnici drijemaju, narod se tvoj rasprio po gorama, nitko ga vie ne moe sakupiti. 19Tvojoj rani nema lijeka! Neizljeiva je tvoja ozljeda. Svi koji to saznaju pljeu tvojoj razvalini. Tko nije bez sanka i prestanka osjeao na sebi tvoju okrutnost?